No more getting pushed around second time around
Back to haunt you with our sound second time around
Za razliku od većine bendova prvog vala britanskog punka, The Damned nisu ni prije ni poslije 1977. skrivali da doista znaju svirati, a kamoli negirali dugokose uzore i odricali se glazbe na kojoj su odrasli. Dok je Joe Strummer vikao no Elvis, Beatles, or the Rolling Stones in 1977., ovi šašavci su obrađivali Help, i to na albumu kojeg je producirao Nick Mason iz Pink Floyd, drugi izbor nakon što su se pomirili s činjenicom da je njihov psihodelični idol Syd Barrett… odsutan.
Malo koji bend sam sebe nadmaši nakon odlaska glavnog kreativca, ali će se i najtvrđi sedamdesetsedmaši složiti kako je The Damned upravo jedan od tih bendova. Odlaskom Briana Jamesa nakon dva LP-a novi kapetan posade Captain Sensible preuzima kormilo i prelazi s basa na gitaru. Kapetanova gitara je zapravo njegov matični instrument iz kojeg ponosno cure Gong, Cream, Soft Machine i svi hipiji kojih se nije odrekao…
…ali na 78 obrtaja, što se savršeno slaže s infarkt dionicama koje odlupa gospodin Rat Scabies, čovjek koji svira kao mladi Robert Wyatt kojem je, da prostite, pun kurac svega. Da bi ovaj bend doista zvučao kao nijedan do tad, na vrhu miksa nalazi se tron grofa Davea Vaniana. Proto-goth bariton punkerskog vampira pjeva o tjeskobi, egzistenciji, stripovima, kultnoj Vampiri i usput zajebava sa svime i svačim, ali tradicionalno engleski, suho.
We’re gonna have some fun tonight
Let’s spread the news around the town
That the vicar’s a transvestite
With a fetish for ropes and gowns
Već na samom otvaranju (Love Song) možete čuti kako bend šalta u petu, lomi brklje i ignorira semafore uz tone psihodeličnog reverba, distorziranih orgulja i svih produkcijskih trikova djece cvijeća. Histerični tempo ovog 37-minutnog tripa tek se povremeno spušta i šamara na nešto drugačiji način. Cirkuski valcer na These Hands je nešto što ćete teško naći na starim punk pločama, a još manje psihodeliju s prvog dijela Smash It Up, završne skladbe, a ujedno i vrhunca albuma. Looking At You ste već čuli od MC5.
They’re closing the schools
They’re burning the books
The church is in ruins
The priests hang on hooks
The radios on ice
The telly’s been banned
The army’s in power
The devil commands
Machine Gun Etiquette vas vodi na vampirski tulum na rubu grada (i kontrole) na kojem ste slučajno pojeli nekakve droge i ostajete unutra dok god djeluju. Ujedno i jedan od najboljih punk albuma svih vremena.
Pošto traje samo 37 minuta, dodao sam u playlistu i dva bonusa: odličnu B-stranu Suicide i glam standard Ballroom Blitz, na kojoj bas svira Lemmy. Shvatite to kao after.
A
1 Love Song
2 Machine Gun Etiquette
3 I Just Can’t Be Happy Today
4 Melody Lee
5 Anti-Pope
6 These Hands
B
7 Plan 9 Channel 7
8 Noise, Noise, Noise
9 Looking At You
10 Liar
11 Smash It Up
Bonus:
12 Suicide
13 Ballroom Blitz
Nezaboravne vatre, četvrtkom i nedjeljom u 15:00.
autor: el5egundo, 11/10/2018
Arhiva
Malo toga racionalno se može napisati o ovom album a da ne bude slijed patetičnih lupetanja. Možda zato i postoji ova urednička kategorija za prosipanje vlastitih glazbenih točaka pucanja bez velike potrebe za recenziranjem na klasičan način.
Razbijen krik na dnu,
u liftu slomljen mač
/Luna, Balder na prozoru/
Iako krajnje podcjenjeni, Thin White Rope su ostavili dubok trag na glazbenoj sceni, što se najbolje vidi u činjenici da je njihova valorizacija uslijedila tek nakon prestanka djelovanja. Jednostavno, bili su stoner prije stonera, desert rock prije Giant Sanda i Calexica, grunge prije grungea, alter country prije no što je zaživio termin ‘No Depression’. Njihov je silovit, mračan i agresivan zvuk uz nadrealne stihove Guy Kysera stvorio jednu snovidnu pustinjsku domenu u kojoj se poput dana i noći izmjenjuju slike ekstaze i užasa. Album ‘Sack Full of Silver’ možda ponajbolje opisuje rečeno!
playlist
