Frédéric Beigbeder: Windows on the World (OceanMore, 2003.)
Zašto u ovom trenutku, punih dvanaest godina nakon objave hrvatskog prijevoda pišem osvrt na ovaj roman? Možda zato što je svijet ostao isti, zaleđen poput niskokaloričnog aromatiziranog jogurta u derutnom mliječnom baru. Drugačija je tek naša percepcija stvarnosti, pošto su egzistencijalna strahovanja na kritičnoj razini, tamo gdje kazaljka već zalazi u opasno, crveno područje. Londonski 7/7, pokolj u redakciji Charlie Hebdoa, krvavi pariški 13. studenoga 2015… sve su to kockice koje složene u mozaik isijavaju atmosferu straha i nesigurnosti. Najveći je apsurd upravo u tome što jednog Beigbedera živo boli neka stvar za razvoj događaja – njegov intimus Houellebecq je po tom pitanju bitno revniji. Fred je prebogati boem okružen lijepim ženama, kokainom i alkoholom. Možda upravo zato i nije napisao djelo vrijedno pažnje nakon što je objavio ‘Windows on the World’. Ali, opraštam mu!
