
Polugodište
Standardno zbrajanje glazbenih dojmova ove 2018. do sada. Subjektivno kao i uvijek, tri sata glazbe koja se zadržala u aktivnim folderima i odoljela prebacivanju u arhivu ili surovom brisanju.
Standardno zbrajanje glazbenih dojmova ove 2018. do sada. Subjektivno kao i uvijek, tri sata glazbe koja se zadržala u aktivnim folderima i odoljela prebacivanju u arhivu ili surovom brisanju.
Prvi glazbeni kvartal ove nam nove i najzanimljivija pomaknuta glazba koja mi se dobro drži u onom glavnom filtru. Dovoljno glazbeno krupna da je ne odnese voda.
Kad ti se neki album uvuče pod kožu i ne možeš ga se riješiti već se nakon zadnje stvari vračaš na početak. I ne brojiš koliko puta već se samo prepustiš tom skandinavskom osjećaju za mjeru i ljepotu.
Jer da nije sve bi sivo bilo. I teško da bi mogao podijeliti dva i po sata ovako živopisne i šarene glazbe. Standardno izdanje malog vodiča sa recentnom glazbom koja mi stalno izlazi iz zvučnika.
Nakon prošlotjednog grebanja po glazbi za erotsko sisanje krvi, povratak u sadašnjost i traženje savršenog koraka u jednom sasvim disfunkcionalnom ritmu.
Ili kako što jednostavnije odraditi reset, vratiti se na početne postavke i bez gledanja unatrag i daljnjeg seciranja glazbene 2017., otvoriti još jednu sezonu malog vodiča kroz progresivnu glazbu.
Ili kako prebroditi blagdane uz što manje nezvanih gostiju. Glazba koju dijelimo samo sa najdražima i koja je ovu 2017. obogatila sa nekim novim tonovima, zvucima i mikro ritmovima.
playlist