Standardno zbrajanje glazbenih dojmova ove 2018. do sada. Subjektivno kao i uvijek, tri sata glazbe koja se zadržala u aktivnim folderima i odoljela prebacivanju u arhivu ili surovom brisanju.
Od ambijentalnih i eksperimentalnih izdanja Oneohtrix Point Never, Che i Hampshire & Foat, preko briljantnih reizdanja i iskopina Club Meduse ili Hailu Mergia.
Nova plesna estetika DJ Koze, Peggy Gou i Hieroglyphic Being ili čiste POP perfekcije ovogodišnjih LUMP, Shy Layers, Kadhja Bonet, Sudan Archives, Iogi, Beach House …
Sam kraj za, opet subjektivno, najbolji ovogodišnji tjune so far, Ty Segall i My Lady’s On Fire <3
Art by Bob Pepper. Ellison Wonderland (Cover art illustration), Signet Books, 1974
autor: el5egundo, 19/06/2018
Arhiva
U ovo bolesno vrijeme je čak riba koja ulazi u vršu bolesna. Kakav crni Kostorog. Branko kaže da se jede i da nije loš. Mada nije probao. Nisam ni ja. I neću. Radije dijelim tri sata uglavnom nove i vrlo zdrave glazbe. A ono teška repriza. I bit će još koja dok se planduje. Al je sve legit mjuza, donvori.
Zainteresiranima za glazbena istraživanja i pronalaske svježih imena uvijek je od pomoći bilo kopat po katalozima jasno definiranih i profiliranih non-major izdavača. Belgijski label R&S Records već 30 godina filtrira svoj spisak i kroz svoju savršenu selekciju ostaje kao jedna od najbitnijih ishodišnih točaka za mnoga cijenjena imena elektronske glazbe.
Hvala lijepo, vama divnim ljudima iz zemlje izlazećeg sunca, na svim ovim mekim tonovima i tvrdim ritmovima koje skupa slušamo i studiramo u večerašnjem malom vodiču kroz progresivnu glazbu.
Naslov bi sugerirao dramu i drama će biti. Ne suzna, grčevita i tiha već gromoglasna i razuzdana.
playlist
