
NLV
Skupina NLV (Nikol, Luka i Vedran) dolazi iz Pule. Nikol, Luka i Vedran glazbom se bave još od djetinjstva, a…
Svaki odlazak na festivale na šibenskom području započinje grupnim sastankom na autobusnom kolodvoru. Iščekujemo autobus, računaš koliko će kasniti, pa koliko će mu trebati da prođe Trogir, jer tamo su uvijek najgore gužve iako svi uvijek spominju samo Omiš. Ove godine ne idem u Šibenik, SuperUho se održava u Primoštenu. Idealno da napokon prošetam tim malim gradićem koji uvijek mami poglede kad prolazim pokraj njega.
Dolaskom u Primošten, polako me hvata nervoza i uzbuđenost, kako li će to sve izgledati ove godine. Google maps ne pomaže jer ne znam gdje se nalazim, pokušavam shvatit objašnjenje kako doći do prostora na kojem se sve održava, shvatiš da je na kraju najbolje ići prema osjećaju i zvukovima koje čuješ u daljini.
Jedna od nas uzima svoju narukvicu, a druga press narukvicu. Sa kamenoga zidića slušamo zagrebačku grupu Side project, slušali smo ih već uživo, pošto nismo fanovi, odlučujemo se samo slušati, a ne i fizički prisustvovat koncertu. Ulazimo na festivalski prostor neposredno prije početka sljedećeg koncerta, a na glavnu pozornicu su se popeli Pips Chips & Videoclips. Dok je svim pivopijama u radaru bio šank, ja sam htjela vidjeti što to nudi autobus-toilette, malen je, ali ima ono što svakoj ženi treba to je veliko ogledalo, savršeno za popravit svoj look na festivalu. Ripper i ekipa korektno odrađuju svoj koncert, fanovi žale za starim stvarima, žele hitove, a oni su servirali stvari s novog albuma.
Ono što je uslijedilo jedni su okarakterizirali kao nesnosnu buku, a drugim je to pak bilo toliko dobro da su stavili na vrh ljestvice najboljeg koncerta na festivalu. Lightning Bolt nije za svakoga, ali malo snažnijeg gitarskog zvuka u tim trenutcima nije nedostajalo i svakako ih svrstavamo u top 3 koncerata na festivalu. Prve večeri najiščekivaniji koncert krenuo je u 22:45, Peter Hook and the Light. Krenuo je instrumental, taj bass, u zraku se osjeti Joy Division, ma što god tko rekao je li to zarađivanje novca na slavi Iana Curtisa, zatvori oči, slušaj, zamišljaj, maštaj, u mislima stvori Iana na pozornici, njegov duboki i mračni glas, odzvanja, tu je negdje, osjećam ga.
Ne znam u kojem točno trenutku smo se odlučili pješačiti kroz najveći mrak ikada da dođemo na after party SuperUha koji se održavao u Aurori. Skupila se ekipa, indie hitovi su se redali jedan za drugim, moja zamjerka dj-u je da nije trebao puštati u kratkom vremenskom razmaku isti bend dva puta bez obzira koliko su genijalni i koliko ih svi voljeli.
Ujutro se budim u kampu, polako se otvorila i Iskon radionica u kojoj si mogao napraviti nešto za svoj šator, dobiti lampione. Nakon doručka i sređivanja šatora, vrijeme je za plažu na kojoj su za posjetitelje festivala postavljene narančaste ležaljke, male bočice s kremom za tijelo s zaštitnim faktorima, malo odvažniji su iskušali sreću u zorbingu– adrenalinskom hodanju po vodi u prozirnoj gumenoj lopti. Nažalost drugi dan propuštamo sve koncerte jer nemamo prijevoz za Split, a trebalo je radit rano ujutro, a Primošten je loše povezan autobusnim prijevozom sa Splitom.
Treći dan festivala je započeo u opuštenoj atmosferi secret partya koji se održavao pokraj festivalske plaže, ugodni zvukovi koje je puštao britanski DJ Chris Duckenfield su se savršeno uklapali uz idealan pejzaž Primoštena i lijepo nas uveli u završnicu festivala. Tko će danas ponijeti titulu najboljeg koncerta? HC ekipa navija za Marka Lanegana, dok žene su naklonjene Devendri Banhartu. Moj izbor je Mark Lanegan, hrapav i duboki glas uspio je održati koncentraciju publike. S njim je na pozornicu izašao samo njegov gitarist, gitara i Laneganov glas su se divno nadopunjavali i stvarali harmoniju u kojoj su svi uživali.
Damiru Avdiću smo prepustili Second stage i pustili ga da se izrazi kroz svoje pjesme i gitaru. Onaj tko je već bio na njegovim nastupima, nije mogao doživjeti ništa drugačiji osjećaj od onog kada ga je prvi put slušao. Nema tu glazbene virtuoznosti, više je slušanje poezije s problematikom današnjice i onoga što muči Damira uz pratnju gitare. Tinejđerska populacija se okupila u prvim redovima, čeka se venecuelanska zvijezda večeri Devendra Banhart, set lista je obilovala pjesmama na engleskom i španjolskom. Pjesme na španjolskom su u mene probudile sjećanje na sapunice koje sam kao dijete gledala i izgledalo mi je ko zavođenje zaluđenih Hrvatica u prvim redovima. Za kraj su nam ostale Žen, svi su s glavnog stagea preseli na Second stage, cure su odlično baratale instrumentima, a vizuala ih je upotpunjavala sa svakim novim taktom.
Treće izdanje SuperUha na novoj lokaciji nije izgubilo ništa od onoga što je imalo u Šibeniku. Prostor je bio manji, a s time je dobio na još većoj povezanosti festivala i njegovih radnika s posjetiteljima. Glavnog i odgovornog za postojanje festivala, Matu Škugora, mogli ste vidjeti svaki dan na festivalu i plaži, te kao i mi popričati u njegovom ugodnom društvu, što nam je pričao poslušajte u emisiji. Kakav organizator takav i festival: opušten, profesionalan, pristupačan i glazbeno kvalitetan.
Photo: Tomislav Spotiš (SuperUho službeni fotograf)
autor: tomislav gracin, 12/08/2016
Arhiva
Skupina NLV (Nikol, Luka i Vedran) dolazi iz Pule. Nikol, Luka i Vedran glazbom se bave još od djetinjstva, a…
Bandcamp. Ili, sve što ste željeli znati o najpopularnijoj platformi za prezentiranje svoje glazbe ostatku svijeta. Klfm je prošli tjedan…
Treće izdanje Tonske probe ovaj put opet pod voditeljskom palicom Tomislava Gracina ugostiti će splitskog eklektičnog glazbenika Branka Dragičevića. Branko nam je već otprije poznat po svom radu u bendu Kundyak Mezhie te kao polovica dragog nam dua zvanog Valentino Bošković.
playlist