SEINE / Vreva (R)
Četvrti album zagrebačkog benda Seine kao regionalni album tjedna community radija KLFM.
REPETITOR / Sve što vidim je prvi put (2008)
Iz knjige Album na dan: 365 najvažnijih domaćih & ex-YU albuma koje morate poslušati
Art & Music Festivalu u Puli možemo zahvaliti na tome što smo Repetitor imali prilike vidjeti prvi put 2007. godine, jer tada je bend pobijedio u konkurenciji mladih bendova glasovima žirija i publike te zaradio 60 sati snimanja u studiju i mogućnost izdavanja prvog albuma. Taj svoj prvi album „Sve što vidim je prvi put“ Repetitor je izdao godinu nakon toga, prikazavši na njemu isti intenzitet i umijeće kojim je tjerao svoju živu publiku do ludila.
Imali smo priliku gledati i slušati takvu tiho-glasno-tihu agresiju, ali za način na koji je ona kontrolirano usmjerena prema instrumentima (računajući tu i vokal) da ih se dovede do takvog intenziteta da budu u stanju pomicati stotine ljudi koji ih u isto vrijeme slušaju potrebna je vještina koja se stječe tek nakon godina i godina sviranja i bivanja na sceni, a ne iz prvog puta, dok ste još tinejdžeri. Repetitor neće izgubiti ništa od onoga što je prikazao ovdje ni četiri albuma i sedamnaest godina poslije, kako imamo veliko zadovoljstvo svjedočiti. Jedan su od rijetkih bendova koji u svojoj strasti nije sagorio pa prešao na nešto lakše ili se samouništio prelijevajući sve ono što osjećaju na pozornici u privatne živote.
„Sve što vidim je prvi put“ artikulira sve ono što osjećamo i što imamo potpuno pravo osjećati dok smo mladi i ne da nam se previše razmišljati. To je prije svega zamorenost svijetom koji nas okružuje, ali i zamor od vlastitog osjećaja nemoći da išta promijenimo – naprosto zato što smo premladi za to i zato što, ruku na srce, ni u čemu nismo dovoljno dobri. Osjećaj nemoći potiče strah koji uklanja svaku predodžbu o smislu onoga što se događa. Dok nestaje smisao, osjećamo da nestajemo i mi, da nestaje naš život. Svaka je od ovih emocija pretočena u zvuk kristalno jasno, unatoč kakofoniji instrumenata koji će na vrhuncima stvari preuzeti naše zvučnike. Jasna nam je emocija koju nam predaju, jer smo i sami kroz nju prošli ili je prolazimo. U onome što Repetitor radi nema tajne, samo pravodobne vještine.
(Ivan Palijan, knjiga „Album na dan: 365 najvažnijih domaćih & ex-Yu albuma koje morate poslušati“)
* prilikom narudžbe knjige koristite kod KLFM15 za 15% popusta
Popis stvari:
| “Opet jak” | ||
| “Pukotine” | ||
| “Ogledalo” | ||
| “Slamčica” | ||
| “Izbrisati prijatelja” | ||
| “Ja” | ||
| “10 puta nedeljno” | ||
| “Prosečan čovek” | ||
| “Zli sin” | ||
| “Sve da zaboravim” | ||
| “Zdravo za gotovo” | ||
| “Životinje” | ||
| “Teško hodam” |
autor: Ante Marković, 24/02/2026
Vezane objave
Arhiva
Laibach – Spectre (Mute Records, 2014.)
Novi album Laibacha nije tek blijedi bljesak bolje prošlosti, već jako dobro ostvarenje koje je sačuvalo radikalnost i provokativnost zlatne ere projekta (konkretno se misli na osamdesete). No, umjesto po totalitarnoj Jugoslaviji osuđenoj na rasap, jedinke skrivene iza Laibach kolektiva sada s puno viših pozicija udaraju po mjestima globalnih nepravdi, bilo da je riječ o gušenju ‘Occupy’ pokušaja, ili pak oduzimanja prava slobodnog izričaja jednom Assangeu ili Snowdenu. U glazbenom smislu vas čekaju brojna iznenađenja, a potpisnik recenzije može potvrditi da po prvom slušanju bar četiri skladbe aludiraju na poziciju hita: ‘We are Millions and Millions are One’, ‘The Whistleblowers’, ‘Eurovision’, pa i subliminalni ‘Koran’ kao svjetlo nade na kraju tunela!
LUNA / Nestvarne stvari (1984)
Iz tog vremena, kada je regionalna scena bila na istom štimu kao i svjetska, jedini album kultne novosadske Lune kao balkanizator blast to the past ovaj tjedan.
