KLFM

LAČNI FRANZ / Ikebana (1981.)

Ikebana (1981.) je prvi i uz sljedbenika Adio pamet (1982.) vjerojatno i najbolji album mariborskog sastava Lačni Franz. U vrijeme objavljivanja bio je (i ostao) najlucidnije i najizraženije djelo tadašnjeg slovenskog pop rocka, se nije uklapao u aktualna strujanja. Buldožer je ciljao na šire tržište bivše države, Pankrti su bili isuviše socijalno angažirani, Laibach je tek krčio svoje specifične puteve, dok sa kantautorskim izričajem jednog Pengova ili Šifrera nije baš bilo dodirnih točki – Zoran Predin će u te vode zaroniti devedesetih, po raspuštanju matičnog sastava.

Glazbeni izričaj sastava je u to vrijeme bio obojen aktualnom novovalnom zvučnom slikom uz primjetne mada ne i dominantne nijanse jazz rocka, što je u velikoj mjeri zasluga vrsnog gitarista Ota Rimelea (čiji će transfer u Laibach sredinom osamdesetih zaključiti ovu ranu fazu Lačnog Franza), a onaj poetski element… hm, to je već druga priča. Iako će ta Predinova sjetna nota tek kasnije doći do izražaja, aktualna je itekako i na ovom albumu. Unatoč izbjegavanju neke šireg angažiranog okvira, pojedine pjesme evociraju duh vremena, a zbog nekih je sastav bio i na udaru tadašnjih socijalističkih dušebrižnika. To se u prvom redu odnosi na intrigantnog Praslovana koji ni danas ne gubi na aktualnosti, kao i na skladbu Lačni Franz koja progovara o ne baš materinskom odnosu poratne SFRJ prema etničkim Nijemncima (autor ovog teksta ima sličan primjer u vlastitoj obitelji).

Sve u svemu, Ikebana je bila izvrstan debut album, pravi breakthrough. Provokativnost i boemski šarm zadržani su i na idućem ostvarenju Adio pamet (1982.), te donekle na sljednicima Ne mi dihat za ovratnik (1983.), Slon med porcelanom (1984.) i Na svoji strani (1986.). Nažalost, druga polovica osamdesetih (i vrijeme koje će uslijediti) donosi promjene koje se jasno ocrtavaju na zvuku Lačnog Franza. Ne zavaravajmo se, bio je to napredak u kreativnom smislu, ali je izgubio dodirne točke sa zvjezdanim trenucima one rane faze sastava. Na koncu, nema ništa tužnije od one transformacije kad se bivši buntovnik ‘kantautorizira’ (da ne kažem cohenizira) i postane idol ocvalih domaćica u klimakteriju – uostalom, nije li i Nick Cave izvrstan primjer za navedeno?

No, pustimo sad te dvojbe. Pred vama je Ikebana!

Lačni Franz: Ikebana (Helidon, 1981.)

01 Bog Nima Telefona 3:22
02 Paloma 3:17
03 PH4 2:18
04 Žarnica 3:12
05 Praslovan 3:48
06 Bitles 2:54
07 Ikebana 2:44
08 Lačni Franz 3:27
09 Nekaj Lepljivega 2:51
10 Šankrok 3:03
11 Stari Vojak 3:35
12 Ja Sam Sam 2:08
13 Konec 0:34