Dirty Projectors / Claro Intelecto / Neneh Cherry and The Thing / Foals
Dave Longstreth i Dirty Projectors su uvijek imali poseban tretman u ovom programu. Taj konstantan hod po oštrici vokalne iritancije koji u pravi tren …
Ne želim u uvodu, a ni u najavi koja slijedi, trošit bajtove o state we’re all in.
Više bi se posvetio čistom sadržaju, tom pogonu koji troši i sagorijeva vaše kalorije svakog utorka od 20.00h. Gomila novih izdanja koja će zasigurno ovo 2020 učiniti pamtljivom još po nečem osim po kućnom pritvoru.
U prvom redu novi Yves Tumor sa materijalom koji se zove Heaven to a Tortured Mind gdje i dalje možemo, upravo sada i u ril tajmu, pratiti kako se razvija jedan od največih talenata današnjice. Ako je Symbol bio Prince, Yves će biti knez.
Daniel Avery i Alessandro Cortini na tihom i fragilnom albumu Illusion of Time, Nicolas Jaar na sličnom tragu, možda koji plonk više s novim Cenizas. Sad već kultni Ninja Tune prvoborci Skalpel, skandinavski jazz gitarist Ulf Wakenius u svom kopanju po McCartneyevoj pjesmarici, The Orb u još jednom šibanju mrtvog konja koje su nazvali Abolition of a Royal Familia gdje, bez obzira na okupljeni dream team – Youth (Killing Joke), Steve Hillage (Gong, System 7), Roger Eno i Jah Wobble (PiL, Primal Scream Orb, Invaders of the Heart), služe samo kao blijedi podsjetnik na svoje najbolje dane.
Slušamo i projekt The Flashbulb sa već prepoznatljivom minucioznom produkcijom svog viđenja elektronike na izvanrednom novom izdanju Our Simulacra, novog Thundercata, Monophonics, remasterirani klasik Zero 7 iz 2006 The Garden ( još jedan od najgore ocijenjenih album na Pič forku ), The Verbrilli Sound, Lapalux..
Kao posebnu kategoriju u ovom večerašnjem programu, svakako najavljujem oba dijela, nazovimo albuma, Private Parts američkog kultnog kompozitora Roberta Ashleya. Istraživač graničnih područja glazbe, pionir moderne opere i sveg onog što u umjetnosti možemo banalno podvesti pod experimentalno, što je Ashleyu bilo posebno mrsko te isto komentira “Composition is anything but experimental. It is the epitome of expertise.”
Prepustite se suludoj Ashleyevoj priči za laku noć i dobar dan i ostatku ovog, opet posebnog, izdanja malog vodiča kroz progresivnu glazbu.
autor: el5egundo, 04/08/2020
Arhiva
Dave Longstreth i Dirty Projectors su uvijek imali poseban tretman u ovom programu. Taj konstantan hod po oštrici vokalne iritancije koji u pravi tren …

Ponovo ta borba nove i stare glazbe, piano i tempo, tribal i classical, jungla i gradski neboderi, jugo i bura, mrak i dan. Mali vodič kroz progresivnu glazbu u stalnoj mijeni i standardnom terminu.

Charles Bullen, Charles Hayward i Gareth Williams zasigurno nisu bili svjesni, te ’76, koliko će njihov This Heat promijeniti budućnost progresivne glazbe i kako je ova Camberwellska trojka u stvari jedini jasno definirani evolucijski link između glazbenog kraja ’70ih, eksplozije tonova i ritmova prog-rocka i krautrocka i kasnijih, uvijek smatranih strogo experimentalnim, žanrovima kao industrial, noise ili post-punk.
Umjerenost nikad nije bila osobina ovog programa i klizanje niz dlaku je uvijek kontra smijer.
playlist