Drunken Dancer
Kad glava ritam prati a noge nikako. Bolje se puno ne razmetat koracima. Sklisko je.
Private Parts (R)
Ne želim u uvodu, a ni u najavi koja slijedi, trošit bajtove o state we’re all in.
Više bi se posvetio čistom sadržaju, tom pogonu koji troši i sagorijeva vaše kalorije svakog utorka od 20.00h. Gomila novih izdanja koja će zasigurno ovo 2020 učiniti pamtljivom još po nečem osim po kućnom pritvoru.
U prvom redu novi Yves Tumor sa materijalom koji se zove Heaven to a Tortured Mind gdje i dalje možemo, upravo sada i u ril tajmu, pratiti kako se razvija jedan od največih talenata današnjice. Ako je Symbol bio Prince, Yves će biti knez.
Daniel Avery i Alessandro Cortini na tihom i fragilnom albumu Illusion of Time, Nicolas Jaar na sličnom tragu, možda koji plonk više s novim Cenizas. Sad već kultni Ninja Tune prvoborci Skalpel, skandinavski jazz gitarist Ulf Wakenius u svom kopanju po McCartneyevoj pjesmarici, The Orb u još jednom šibanju mrtvog konja koje su nazvali Abolition of a Royal Familia gdje, bez obzira na okupljeni dream team – Youth (Killing Joke), Steve Hillage (Gong, System 7), Roger Eno i Jah Wobble (PiL, Primal Scream Orb, Invaders of the Heart), služe samo kao blijedi podsjetnik na svoje najbolje dane.
Slušamo i projekt The Flashbulb sa već prepoznatljivom minucioznom produkcijom svog viđenja elektronike na izvanrednom novom izdanju Our Simulacra, novog Thundercata, Monophonics, remasterirani klasik Zero 7 iz 2006 The Garden ( još jedan od najgore ocijenjenih album na Pič forku ), The Verbrilli Sound, Lapalux..
Kao posebnu kategoriju u ovom večerašnjem programu, svakako najavljujem oba dijela, nazovimo albuma, Private Parts američkog kultnog kompozitora Roberta Ashleya. Istraživač graničnih područja glazbe, pionir moderne opere i sveg onog što u umjetnosti možemo banalno podvesti pod experimentalno, što je Ashleyu bilo posebno mrsko te isto komentira “Composition is anything but experimental. It is the epitome of expertise.”
Prepustite se suludoj Ashleyevoj priči za laku noć i dobar dan i ostatku ovog, opet posebnog, izdanja malog vodiča kroz progresivnu glazbu.
- Daniel Avery,Alessandro Cortini – Illusion Of Time
- Zero 7 – Crosses (feat. Jose Gonzalez)
- The Flashbulb – Drama Function
- Yves Tumor – Hasdallen Lights
- Skalpel – Quicksilver
- Ulf Wakenius – Eleanor Rigby
- Nicolas Jaar – Gocce
- Robert Ashley – The Park
- Yves Tumor – A Greater Love
- Zero 7 – Your Place
- Skalpel – Cold Air
- The Flashbulb – Monthly Colour
- Monophonics – It’s Only Us
- Thundercat – King Of The Hill
- The Orb – The Weekend it Rained Forever – Oseberg Buddha Mix (The Ravens Have Left The Tower)
- Robert Ashley – The Backyard
- Nicolas Jaar – Mud
- The Verbrilli Sound – Bones on the Moon
- Ulf Wakenius – Maybe I’m Amazed
- Yves Tumor – Strawberry Privilege
- Lapalux – Earth
- Skalpel – Zorza
- The Flashbulb – Stabmyself
- Yves Tumor – Gospel For A New Century
- The Verbrilli Sound – Surfing on Flames
- Zero 7 – Carolina
- Jon Hassell – Toucan Ocean
- Daniel Avery,Alessandro Cortini – Water
autor: el5egundo, 04/08/2020
Vezane objave
Arhiva
The Cartel
Future Sound of London u svom androginom gruvi obliku kao The Amorphous Androgynous na soundtracku za sve pljačkaše frižidera i ostale kriminalce iz dnevnog boravka.
Axial Tilt
Prebacivanje na “godišnja revizija” mod. I u tom rekapituliranju se uvijek dogode nenadani obrati i isplivaju materijali koji ozbiljno pretendiraju za najbolje u 2018. , ali i netom izašla glazba.
Inner Temple
Vrlo kontemplativno izdanje malog vodiča. Emisija uz koju nije moguće bezbrižno čavrljanje između zalogaja pizze. Slušanje glasno uz minimalne vanjske destrukcije ne bi li što više uronili u taj nutarnji zamak. Emisija sa vrlo tihom glazbom koja zahtjeva potpunu koncentraciju. Idealan soundtrack za prizivanje duhova sa ekipicom ;).
