
Pričamo o Successionu
“Oh, fuck off…” – Logan Roy
Pričamo o zapaženom dugometražnom debiju Akinole Daviesa jr. koji emotivnu obiteljsku dramu smješta u politički nabijenu Nigeriju pred izbore 1993. godine
Dok cijeli filmski svijet fanatično gleda i komentira Nolanovu Odiseju navijajući da se Matt Damon vrati kući Penelopi Hathaway nakon dugih 20 godina izbivanja, redakcija Slobodnog lajanja odabire jednu drugu odiseju, obiteljsku i emotivnu, koja prati oca i njegova dva sina koji iz malog nigerijskog sela putuju za Lagos. Ako djeluje da je “uvik kontra” neizgovoreno geslo ove emisije, dobro djeluje, zbog želje, nužnosti i dužnosti za isticanjem previđenih filmskih bisera.
Godina je 1993., a Nigerija se sprema za izbore koji bi trebali svrgnuti vojnu vlast. Odsutni otac s dva sina odlazi na put u Lagos što se pokazuje kao prilika za zbližavanje ili pak konačno udaljavanje.
Sjena moga oca debitantski je film Akinole Daviesa Jr., nigerijsko-engleskog redatelja koji je diplomirao na akademiji u New Yorku, a koji je svjetsku premijeru imao u Cannesu u sklopu programa Izvjestan pogled, da bi ga domaća publika imala prilike vidjeti u programu ZFF-a.
Budite s nama ovog petka u pet, kada pričamo o još jednom previđenom biseru filmski bogate 2025. godine. Sjena moga oca odiše suptilnom emotivnošću, poetskim pristupom, vjerno rekreirajući političku situaciju pred ključni politički trenutak u Nigeriji. U eter donosimo razgovor o filmu koje je oduševio na Cannesu, ZFF-u, a ni dvojac Lajanja nije ostavio ravnodušnima.
Everythings is sacrifice, you just have to pray you don’t sacrifice the wrong thing.
autor: Kristina Tešija, 29/07/2026
Arhiva

U novom Slobodnom lajanju pričamo o sjajnom kolumbijskom filmu o kojem se ne priča dovoljno
playlist