Mike Leigh: Opus s odmakom
Je li moguće filmskom kamerom uhvatiti život?
Pogledali smo film “Samo kad se smijem”
U sklopu događanja Kino u teatru pogledali smo film o kojem se priča.
Fikcionalizacije događaja iz tmurne hrvatske stvarnosti sve više nalaze svoje mjesto u umjetnosti; u pjesmi, knjizi ili na filmu. Na tom tragu nastao je u knjižnicama razgrabljeni Slučaj vlastite pogibelji Kristijana Novaka, a posljednja u nizu takvih priča tiče se obiteljskog nasilja, centralne teme filma Samo kad se smijem redateljice i scenaristice Vanje Juranić. Priča je to koja ulazi ispod površine naizgled idiličnog života koji vode Tina i Frane, mladi bračni par s djetetom koji tumače Tihana Lazović i Slavko Sobin.
U novom Slobodnom lajanju pričamo o filmu Samo kad se smijem; likovima, ulogama, priči, te fenomenu koji primjećujemo, a tiče se uloge umjetnosti u problematiziranju neuralgičnih točaka društva, odigravanja aktivne uloge u opominjanju, poticanju na kolektivnu savjest i aktiviranje zahrđalih korektivnih mehanizama društva. O svemu ovom, iz osobne perspektive, petkom u 17h.
– Boli li te?
– Samo kad se smijem.
autor: Kristina Tešija, 27/11/2023
Vezane objave
Arhiva
Drugo i drugačije čitanje romana Grk Zorba
Pričamo o Zorbi; knjizi, prijevodu, filmu i o svemu onom na što nas razgovor nanese.
50 im je godina tek!
Redakcija Slobodnog lajanja odlazi u 1975. godinu da bi iz nje izvukla najbolje od glazbe, filmove, knjiga i događanja.
