Pjesme koje teku
U novom Slobodnom lajanju prepuštamo se toku opjevanih rijeka
Čitamo poeziju i slušamo glazbu posvećenu gradu i iskustvu gradskog života.
Studeni u Splitu, turistička sezona završava i grad se presvlači. Zbacuje sa sebe ruho namijenjeno drugima, ostaje nag za one kojima sada nakratko pripada. Praznina ga u cijelosti ispunjava. Napokon vidimo njegove zidove, ulice, puteve i tajne, čak i sugrađane. Bio je svačiji, sada je naš. Ta iluzija traje kratko, do nove sezone, da bi se kotač nastavio okretati dok jednom ne pukne.
U novom Slobodnom lajanju odajemo počast gradovima kao poetskim inspiracijama; konkretnim gradovima ali i onim izmaštanim, imaginarnim, mitskim, arhetipskim. Osjetiti grad, vidjeti svjetla semafora i žutih noćnih lampi, čuti zvuk automobila ili bicikla; guma, kočnica, aviona koji prelijeće. Susresti nekog u toj šumi betona, stakla, farova i buke. Grad – mjesto neprekidnog susreta. Grad – mjesto nemira.
Budite s nama ovog petka u 17h!
Nove zemlje nećeš naći, nećeš pronaći druga mora.
Ovaj grad će te pratiti. Ulicama ćeš se kretati istim.
U istom ćeš susjedstvu ostariti:
U istim ćeš kućama osijediti.
Konstantin Kavafis – Grad
autor: Kristina Tešija, 06/11/2025
Arhiva
Koliko mora i planina / Da se na kraju stekne nauk / Prava je mudrost kraj Solina / Saditi kupus, saditi luk
playlist