Ovotjedni subotnji noćni program pored već uobičajene reprize liste ‘Soda Fountain’ donosi i ‘Pink Narcissus’, novi album Tuxedomoona (nedavno recenziran na našem portalu), kao i ‘Dreamachines’, lanjsko remek djelo Johna Zorna inspirirano eksperimentalnim radom Williama S. Burroughsa i Bryona Gysina, u izvedbi kvarteta Nova Express kojeg sačinjavaju dokazana imena jednog Medeskog, Dunna, Barona i Wollesena!
Kao što je već uobičajeno, subotnji noćni program započinje repriziranjem liste Soda Fountain, koja je ovog tjedna tematski obradila plavu boju, plavetnilo i sve njezine nijanse u suvremenoj popularnoj glazbi (i time stigla nadomak bluesa!)
U nastavku noćnog programa možete preslušati Pink Narcissus, nedavno objavljeni album sastava Tuxedomoon. O ovom smo uratku pisali u nedavno objavljenoj recenziji, koju možete naći prateći priloženi LINK.
Nije zgorega spomenti da je ovaj u cijelosti instrumentalni uradak pobrao hvalospjeve kritike, koja ga svrstava u najbolja ostvarenja Tuxedomoona, rame uz rame s albumima kao što su Half Mute, Holy Wars ili Ship of Fools.
##########
###########
Nedjelja, 0205 – 0255 h
Ovotjedni subotnji noćni program završava još jednim tematskim remek djelom, albumom Dreamachines (riječ je spojenica izvedena iz množine pojma Dream Machine) njujorškog avangardnog glazbenika, skladatelja i multiinstrumentalista Johna Zorna.
Kako već naslućujete iz samog naziva, ovaj je album svojevrsna posveta slikaru Bryonu Gysinu i književniku Williamu S. Burroughsu, tvorcima koncepta (ili bolje kazati instalacije?) znane kao Dream Machine. Sama ideja naravi ovog ‘stroja’ i nije toliko revolucionarna koliko dosjetljiva – svjetiljka je postavljena u središte rotirajućeg cilindra koji na plaštu sadrži proreze različitih oblika i dimenzija (vidi gornju sliku!), tako da po zidovima u pravilu zamračene prostorije projcira zanimljive slike, odnosno ornamente.
John Zorn:Dreamachines (Tzadik Records, 2013.)
01 Psychic Conspirators (3:18) 02 Git-le-Coeur (4:26) 03 The Conqueror Worm (6:57) 04 The Third Mind (6:33) 05 Light Chapels (5:20) 06 The Dream Machine (5:57) 07 Note Virus (3:30) 08 1001 Nights in Marrakech (6:29) 09 The Wild Boys (3:25)
No, mnogo više od naziva ovaj album Burroughsu i Gysinu podaruje homage svojom prirodom i strukturom. Tijek skladbi odskače od nametnutih linearnosti, a ponekad pak djeluje kao zbir nakalemljenih slučajnosti, što je, opet, posveta cut-up metodi koju je Burroughs preuzeo od Gysina, i koristio u većem broju svojih djela, posebice u ranijoj fazi. Uostalom, nelinearnosti, posebice one dinamičke (ne, nećemo Vas gnjaviti diferencijalnim jednadžbama) često znaju odlutati nepredviđenim pravcima, kreirajući tako neku vrstu umjetničke, ali i znanstvene improvizacije. Više o Burroughsovom geniju možete saznati iz najave prigodnog tematskog izdanja emisije eXit, emitirane 26. travnja, na priloženom LINKU.
U realizaciji projekta su sudjelovali glazbenici već tradicionalno okupljeni oko Zorna, njegove izdavačke kompanije Tzadik Records, primjerice pijanist John Medeski, bubnjar Joey Baron, kontrabasist Trevor Dunn i vibrafonist Kenny Wollesen, udruženi u Nova Express kvartetu, koji je u identičnoj ili sličnoj postavi već realizirao dvije Zornove svite posvećene Burroughsovom radu, Interzone (2010.) i The Nova Express (2012).
Ukoliko Vas pak zanimaju detalji, skrećemo Vam pažnju na izvrsnu recenziju našeg kolege Vida Jeraja, objavljenu na portalu RavnoDoDna (LINK !!!)
Nastup Frippa i Enoa u pariškoj Olympiji 28. svibnja 1975. održan je nakon izdavanja dva zajednička albuma, i predstavlja ih u nešto bogatijoj, mada i dalje meditativnoj formi. Snimka spomenutog koncerta možda jest pomalo hipnotička, no zahtjeva temeljito preslušavanje koje će na koncu biti nagrađeno soničnom ekstazom!