Uz malo, ali uistinu malo pretjerivanja, session tijekom kojeg su u Stax studiju snimljene gotovo sve ove pjesme mogli bismo nazvati „28 sati koji su promijenili svijet“. A taj je period uključivao i večernju pauzu od šest sati, tijekom koje su glazbenici otišli odraditi dogovorene gaže po klubovima! Sredina šezdesetih vrijeme je velikih promjena u Americi, kako u glazbenom smislu, tako i na planu rasnih odnosa, a album Otisa Reddinga „Otis Blue/Otis Redding Sings Soul“ je, svjesno ili nesvjesno, dao zapanjujuće jednostavne odgovore na sve velike teme svog vremena.
Rasno miješani glazbeni sastavi postojali su desetljećima u jazzu, a preko Staxa su se sve intenzivnije probijali i u R&B, no ovdje je granica posve izbrisana, od slike bijele žene na omotu do obrade netom izašle „Satisfaction“ Rolling Stonesa. Simbolički, krug je napokon zatvoren; nakon što su desetljećima utjecaji išli u jednom smjeru, učitelji su počeli obrađivati radove učenika! Dodatno, odabir riječi soul u naslovu smatra se ključnim trenutkom preimenovanja ovog tipa glazbe, dotad mahom nazivane R&B, a komercijalni uspjeh albuma prvim pokazateljem da i u ovom žanru LP format postaje značajniji od hit singlova.
Dakako, to sve ne bi bilo moguće bez iznimnog glazbenog temelja. Album je niska fantastičnih obrada, uz tri nove Reddingove pjesme – ali kakve! Jedna, „Respect“, svojedobno je proglašena, doduše u obradi Arethe Franklin, najvećom pop pjesmom svih vremena, balada „I’ve Been Loving You Too Long“ odmah je postala standard, a uvodna „Ole Man Trouble“ dodatno je potvrdila brisanje žanrovskih odrednica, ponudivši i jednu od prvih naznaka nadolazećih zvukova psihodelije i hard rocka. Pritom svakako moramo napomenuti da su obrade – a nekima od njih Redding daje gotovo ultimativne inačice – podjednako vitalan dio albuma, bez sekunde praznog hoda.
(Dino Milić-Jakovlić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Malo toga racionalno se može napisati o ovom album a da ne bude slijed patetičnih lupetanja. Možda zato i postoji ova urednička kategorija za prosipanje vlastitih glazbenih točaka pucanja bez velike potrebe za recenziranjem na klasičan način.