
she’s upset because they keep changing the taste of coke(they did it again)
Tell my mother I’m going home, I have been destroyed by hippie powers
If you work for much very longer
You’ll be known as the boy who’s always working
If you dance for much very longer
You’ll be known as the boy who’s always dancing
PROPAST PORNJAVE ILITIGA KAKO SMO NAGUŽENI
Od svih opcija, ljudi uglavnom odaberu one koje ostavljaju najmanje mjesta za dijalog.
Nažalost, prečesto ni sam nisam imun na takve odluke.
Sredina (C) iz polazišne točke (A), praktički izgleda kao druga krajnost (B).
Kao kad se prvi put voziš negdje , gotovo uvijek put odaje duži dojam na odlasku nego na povratku, kad smo se već upoznali s cestom.
Uvijek me preplavi taj osjećaj kad pokušavam doći do nekog, prije nego se vratim k sebi i shvatim da je cesta bila ista u oba smjera i nije mijenjala sebe već mene.
Vrijeme prolazi jednako za tebe i mene, ali ostavlja drugačije tragove na drugačijim materijalima.
A opet u teoriji svi smo isto meso, svi iste neopipljive duše koji ne znajući sebe, ne znaju ni cestu ni vrijeme na kojem su.
Što više vrijeme neumoljivo prolazi, to se manje bojim smrti, a sve više toga da se neću moći nasloniti na tvoje rame, da te neću prepoznati u nekom budućem svemiru, a najviše da te se neću sjećati, da se neću sjećati bilo čega.
Sve krhkije shvaćam smisao van tebe.
Pa se prečesto uhvatim u osjećaju da me ne vidiš i ne shvaćaš, da čuješ samo šumove što povremeno izlaze iz moje usne šupljine dok pokušavam objasniti da ono što je rečeno, nije pametno, nije ni bitno.
A s druge strane, možda ni ja nisam na pola puta.
Možda još uvijek čamim na polazišnom peronu (A), na svom sjedištu, nesvjestan da autobus nije još ni krenuo, da postoji mogućnost da nikada ni neće.
Možda nema ceste kojom bi putovao, materije po kojoj bi imao dovoljno frikcijske sile da se pomakne.
Možda sve klizi ispod, a mi ostajemo na istom mjestu, nesvjesni.
Možda sve jest u vlastitom dojmu, prvom(A), zadnjem(B) ili negdje u sredini(C).
N.N.
Eto nešto šta san pročita, pa mi se svidilo, pa san odlučia podilit s vama.
Današnje numere:
Zdravi i veseli bili!

autor: DonTravolta, 02/07/2021
Arhiva

Tell my mother I’m going home, I have been destroyed by hippie powers

You’re scared of a world where you’re needed
So you never made nice with the locals

Chewed into shape like a stone on the shore
But if there was lightning in me
You’d know who it was for

One more minute in this city’s going to give me a breakdown
One more night in this bar is going to give me the blues
An Altima with one headlight out
Slipping sliding spinning around
Joanie I’m going to take care of you
playlist