Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Pravi je trenutak objavljivanja albuma iznimno bitan pri stjecanju njegovog kultnog statusa. Da se „Forever Changes“ kojim slučajem pojavio godinu ili dvije kasnije, bio bi tek jedan od mnogih albuma koji propitkuju rezultate promjena koje su u američko društvo šezdesetih donijele alternativne kulture. No 1967. još nitko – osim Arthura Leeja i ekipe – nije ništa takvo propitkivao. Entuzijazam zbog novostečenih sloboda i pogled na svijet kroz ružičaste ili neke šarene flower-power naočale vladali su glazbenom scenom Kalifornije. Utoliko je jasno da album nije polučio zamjetniji komercijalni uspjeh – većina si nije željela kvariti zabavu – ali je svejedno mnogima otvorio oči i gotovo odmah stekao kultni status.
Mračni pesimistični tekstovi u dobroj su mjeri proizašli iz osobnog iskustva. Čak i u zamahu hipijevskog optimizma članovi benda živjeli su u lošim uvjetima i potonuli u ovisnost o heroinu te su osjetno ranije od većine prestali vjerovati u revoluciju i promjene. Usto su se gušili u međusobnim razmiricama; nitko od ostatka benda nije imao živaca za Leejeve delikatne ideje i gudačke aranžmane te su bijesni odlasci iz studija nekog od članova benda tijekom snimanja gotovo na licu mjesta dokrajčili bend. Svi su originalni članovi, osim Leeja, napustili bend ili bili potjerani iz njega nakon završetka albuma.
Gotovo je fascinantno kako se u takvim okolnostima moglo roditi djelo takve izvanvremenske ljepote, kojem se zapravo niti Lee niti bilo tko drugi iz grupe Love nikada ranije ni kasnije nisu uspjeli približiti. Poklopio se pravi trenutak, sve je sjelo na svoje mjesto, elementi folka i psihodelije spojili su se s aranžmanima pod utjecajem Burta Bacharacha u neodoljivu zvučnu sliku, istovremeno smirujuće ugodnu i, u spoju s tekstovima, uznemirujuće pesimističnu. U skladu s naslovom, i nakon nebrojenih preslušavanja album nastavlja živjeti i mijenjati se zauvijek, otkrivajući nešto novo svakim stavljanjem na gramofon.
(Dino Milić-Jakovlić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Tracklist:
1. Alone Again Or
2. A House Is Not A Motel
3. Andmoreagain
4. The Daily Planet
5. Old Man
6. The Red Telephone
7. Maybe The People Would Be The Times Or Between Clark And Hilldale
8. Live And Let Live
9. The Good Humor Man He Sees Everything Like This
10. Bummer In The Summer
11. You Set The Scene
+ bonus
autor: Ante Marković, 19/03/2026
Arhiva
Tjedan Luka Hainesa na KLFM-u nastavljamo njegovim najpop uratkom i jednim od ponajboljih djela uopće. Usporedjujući BBR izdanja sa sličnožanrovskim postignućima nakon njihove ere s lakoćom se da ustanoviti kakva je England made me neprocjenjiva nezaboravna vatra.
Slušamo Bright Red, peti po redu album Laurie Anderson, američke avangardne glazbenice i multimedijalne umjetnice, snimljen 1994. u produkciji Brian Enoa.
Nakon dva fina albuma o vlastitom trošku (Madwaltz), Manchesterovo tajno oružje Homelife je konačno uočeno. Agit-funksters iz velikog dima, Ninja Tune, dali su im platformu koju zaslužuju.
playlist
