Laura Marling (30) , ona britanska “djevojčica” umirujućeg glasa ovih je dana, ranije nego je bilo planirano, izdala svoj sad već sedmi album “Song for our daughter”.
Negdje tamo iza četvrtog albuma, naši su se putevi razdvojili, Laura je snimila “Short movie” ( 2015 ) i “Semper femina” ( 2017 ) , živjela u Los angelesu, vodila satove yoge, družila se sa Ryan Adamsom i još štošta, da bi napravila puni krug, vratila se u London i vratila se sa novim albumom. Albumom koji nam je možda baš sada trebao ( potpisniku ovih redaka barem ), albumom umirujuće jednostavnosti, paleta melodija i čiste produkcije koji u prvi plan stavlja ono gdje je najbolja, vokal i tekstove.
Kažem, materijal je izašao prije nego je bilo planirano jer, kako umjetnica veli: Sada je vjerovatno pravo vrijeme za slušanje glazbe. Kao da je jedva dočekala , jer ovo je vjerovatno njen najoptimističniji album u kajdanci. Od uvodne “Alexandra” koja je svojevrsni nastavak “Aleksandra leaving” Leonarda Cohena ( pa se pita Where did Alexandra go? ), preko prozračne “Held down” pa do naslovne “Song for our daughter”, Laura nam ne ostavlja puno izbora nego da je volimo.
autor: tomislav gracin, 21/04/2020
Arhiva
“If I sit down at the piano or with my guitar, with staff paper and a pencil, I’m eventually going to fall into writing patterns, into things I already know. So, when I make music, that’s what I’m trying to get away from—the things that I know.”
Šest album irske dance dive objavljen je na etiketi Ninja Tune, a producirao ga je Nijemac DJ Koze.
“When I wanna block out the world, I do it to music, just a set of headphones and a girl.”
Jel stvar u nostalgičnosti ili The Aghan Whigs i 20 godina nakon svog vrhunca imaju što za pokazati i reći manje je bitno. “Do to the Beast” ima dovoljno muda da bude album tjedna.
playlist
