
KURT VILE / Bottle It In
Nakon prošlogodišnje kolaboracije s Courtney Barnett na Lotta Sea Lice, a tri godine nakon b’lieve I’m goin down, novi solo album Kurta…
I cherish my intercontinental friendships
We talk it over continental breakfast
In a hotel in East Bumble-wherever
Somewhere on the sphere, around here
Interkontinentalno drugarstvo glazbenika je posebna veza kulturne razmjene i tradicija starija od drveta od kojeg su ispilili gitaru Djanga Reinhardta, a ovaj put se radi o duhovitoj grunge heroini iz Australije Courtney Barnett i njezinom neo-slackerskom prijatelju s drugog kraja globusa, Kurta Vilea.
Bila bi pomalo šteta za dotične reći da su na vrhuncu, jer se nadamo da najbolje radove tek trebaju snimiti, ali Sometimes I Sit and Think, and Sometimes I Just Sit nije ostavio ravnodušnog nijednog fana pristupa velikana indie rock glazbe iz vremena kad se nesretni termin tek pojavio. Jednako impresivan niz albuma koje je u posljednjih nekoliko godina izbacio bivši član The War On Drugs je zaslužan za sve veći font kojim njegovo ime (i pratećih mu Violatorsa) ispisuju na plakatima festivala.
Suradnja nije iznenadila nikoga upoznatog s njihovim opusom i zvuči upravo onako kako i treba zvučati jedan usputni projekt: neobavezno, neopterećeno, opušteno i spontano. Zvukom nešto bliži Kurtu, koji češće poseže za akustičnom gitarom, Lotta Sea Lice nudi tri pjesme od Courtney, četiri Kurtove, jednu australske kantautorice Jen Cloher i jednu iz repertoara još uvijek aktivne indie junakinje iz devedesetih Tanye Donelly (Belly, The Breeders, Throwing Muses). (Od Belly.)
Lotta Sea Lice zvuči najbolje kada:
Strana A:
Strana B:
autor: el5egundo, 08/11/2017
Arhiva

Nakon prošlogodišnje kolaboracije s Courtney Barnett na Lotta Sea Lice, a tri godine nakon b’lieve I’m goin down, novi solo album Kurta…

Nakon što je prije dvije godine napravio odličan album zajedno sa Charlotte Adigéry, Bolis nam je nedavno isporučio svoj prvi solo uradak.

“Honestly, respectfully, I think I’m very, very talented.”
“No Pier Pressure” je u prvom redu pitak i slušljiv album, realiziran kroz čak i za Wilsona katkad neuobičajene aranžmane, no svi elementi njegovog zaštitnog znaka su i dalje prisutni: nebeski lijepe melodije, skladne vokalne harmonije, te prigušeni klavirski akordi koji unatoč lepršavoj fluidniosti sasvim solidno nose čitavu glazbenu i vokalnu nadgradnju. Možete ga koristiti kao pozadinski soundtrack za nadolazeće ljeto, mada po mojem mišljenju ovo ostvarenje zaslužuje mnogo više od usputnog preslušavanja putem mp3 playera ili smartphonea dok ležite na nekoj prenapućenoj plaži, omamljeni žarenjem sunca i hipnotičkim polusnom prožetim svim tim ljetnim žamorom. Jednu vam takvu mogućnost nudi i aktualno izdanje KLFM-ovog albuma tjedna!
playlist