Pjesme na prvom albumu Joy Divisiona djeluju poput glasova koji vrebaju iz tame. Gotička karizma Iana Curtisa nadvija se nad cijelim albumom koji se prostire kroz sumračne prostore obavijene izmaglicom. „Unknown Pleasures“ je spojio post-punk zvuk direktno sa zvukom Velvet Undergrounda, ali je razotkrio zvučni krajolik koji je nadišao svoje vrijeme, postavši bezvremensko istraživanje emocija i ljudskog iskustva. S korijenom u punku, Joy Division su krenuli na glazbeno putovanje koje je prkosilo konvencionalnoj kategorizaciji tog vremena. Pokazali su odmak od agresije tri akorda punka, odlučujući se za zamršeniji i introspektivniji pristup.
Uvodna pjesma albuma, „Disorder“, odmah uvlači svojom pulsirajućom bas linijom i grubim gitarskim dionicama, dajući ton onome što dolazi. Curtisov vokal, nabijen melankolijom, daje jeziv kontrast instrumentaciji. To je prikaz unutarnjeg nemira i zbunjenosti namijenjen onima koji se bore sa složenošću vlastitih emocija. Zvuk albuma karakterizira međuigra između prepoznatljivih bas linija Petera Hooka, preciznog bubnjanja Stephena Morrisa i teksturiranog gitarističkog rada Bernarda Sumnera, a sve skupa djeluje istovremeno proganjajuće i primamljivo. No, u retrospektivi, znamo da je produkcija Martina Hannetta stvorila zvuk Joy Divisiona, on je bio taj koji je inzistirao da se na ploči zvukom stvara prostor, a ne samo jeza i melankolija.
Album je time dobio nezemaljsku kvalitetu, čime je ilustracija na naslovnici, bazirana na slici radiovalova s pulsara CP 1919, potpuno smislena. Također, osjećaj nelagode, otuđenja i introspekcije koji prožima svaku pjesmu ima smisla ako zamislimo da nastaje u beskrajnom svemiru u kojem se udaljenost među objektima mjeri svjetlosnim godinama, a opet je moguće da nas netko promatra iz te daljine. „She’s Lost Control“ ulazi u uznemirujuće područje mentalnog zdravlja i egzistencijalne krize. Curtisov portret žene koja gubi kontrolu nad vlastitim tijelom i umom istovremeno je jeziv i empatičan, što svjedoči o njegovoj sposobnosti da zaroni u najmračnije kutove ljudskog iskustva. Iskustvo je ujedno traumatično i ekstatično.
(Ivan Palijan, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Knjigu naručite na albumnadan.com uz 15% popusta koristeći kod KLFM15
Švedska ima dugu i bogatu tradiciju kad je pop glazba u pitanju. Peti album Cardigansa osobniji je i mračniji od svojih prethodnika. Kolekcija je to jako lijepih pjesama prožetih melankolijom, Oh, Nina, you’re so..
Treći samostalni album Robyna Hitchcocka odiše melankoličnom i nostalgičnom, a u rijetkim, neočekivanim trenucima i manijakalnom atmosferom. Ipak, unatoč dominirajućoj depresivnoj noti, te posebice uočljivoj fragmentiranosti, “I often dream of Trains” je zaokruženo i cjelovito djelo. Ukoliko slučajno i osjetite prikriveni moment nedorečenosti, prihvatitie da je svjesno uklopljen, jer na ovom vrhunskom albumu ništa nije slučajno!