SAINT ETIENNE / Sound Of Water (2000.)
Oduvijek ste se pitali kako zvuči voda? Saint Etienne imaju odgovor na svako, pa i na ovo trivijalno pitanje. Zvuk vode – zvuk života.
JAPAN / Tin Drum (1981.)
Iako se čitav opus britanskog novovalnog sastava Japan može tretirati kao uspjela eklektična fuzija svedena pod art rock nazivnik, vrhunac je njihovog izraza zasigurno zaključni album ‘Tin Drum’.
Iako se čitav opus britanskog novovalnog sastava Japan može tretirati kao uspjela eklektična fuzija svedena pod art rock nazivnik, vrhunac su njihovog izraza zasigurno dva finalna albuma, Gentlemen Take Polaroids (1980.) i Tin Drum (1981.), posebice ovaj potonji.
To ostvarenje donosi naznake promjena koje će do punog izraza doći u kasnijoj samostalnoj fazi Davida Sylviana, primjerice izraženije korištenje elektronike te vidljiv zaokret globalnom svjetskom glazbenom naslijeđu, primjerice azijskom/orijentalnom.
Vječno cjepidlačna kritika ovaj je album neočekivano pozitivno ocjenila, ne libeći se hvalospjeva poput manirističkog kubističkog popa (Paul Grimstad) ili neobičnog, jedinstvenog djela koje izbjegava svaku kategorizaciju (The Quietus). Nažalost, bio je to labuđi pjev Japana – gitarist Rob Dean napušta sastav još tijekom snimanja, tako da Sylvian preuzima vodstvo u svoje ruke pa se Tin Drum na određenoj razini može promatrati i kao njegovo samostalno djelo.
Zanimljivo je i to da je polovica skladbi – četiri od ukupno osam – objavljena u formi singlova, a sam je album izuzetno dobro prošao na top ljestvicama, dok ga je BBC proglasio za album godine.
Japan: Tin Drum (Virgin Records, 1981.)
01 The Art of Parties 4:09
02 Talking Drum 3:34
03 Ghosts 4:33
04 Canton 5:30
05 Still Life in Mobile Homes 5:32
06 Visions of China 3:37
07 Sons of Pioneers 7:07
08 Cantonese Boy 3:44
autor: Vjeran Stojanac, 01/08/2017
Vezane objave
Arhiva
JOHN FRUSCIANTE / To Record Only Water For Ten Days (2001)
Još jednom potaknut glasovima i inspiriran vizijama, nakon dvostrukog povratka (kako s odvikavanja, tako i onog u Pepperse po dozu…
BRIGHT EYES / I’m Wade Awake, It’s Morning (2005.)
O “I’m wide awake, it’s morning” je napisana gomila recenzija i nema ih smisla ponavljati. Ionako Oberstu sklona kritika ovoga puta nije štedjela na komplimentima i to s punim pravom. Mada u načelu uglavnom akustičan, ovaj je album zadržao energičnost ranijih ostvarenja Bright Eyesa, a Conorov se poetski genij manifestira u širokoj lepezi tema u rasponu od avionskih nesreća, preko propalih emocionalnih veza, depresivnih epizoda, promašenih života, podvodnih vlakova pa do jednostavnih ali dubokih ljubavnih interakcija. Stoga zaslužuje svoje mjesto u niski nazvanoj “Nezaboravne vatre”!
