Izložba RISO I PRIJATELJI – 280.000 OTISAKA KASNIJE bilježi prvih pet godina djelovanja male DIY rizografske tiskare i radionice koju vodi dizajnerica Ana Labudović i prikazuje izbor iz mnoštva tiskanih materijala produciranih u njoj, dok izložba KLASJE HABJAN i MARINE MILANOVIĆ pod naslovom POLUMRAK. ODGOĐENI SVIJET prikazuje kolaborativni projekt ovih dviju dizajnerica i ilustratorica nastao u sklopu programa Ilustratorski dijalog. Obje izložbe ostat će otvorene do 24. prosinca.
Više o izložbi Polumrak. Odgođeni svijet Klasje Habjan i Marine Milanović:
“Svačiji svijet je drukčiji, stoga je i svaki ovakav susret neizbježno vrlo malo nalik ostalima, čak i ako se odvija na posve istim mjestima. Dizajnerice i ilustratorice Klasja Habjan (Zagreb, 1993.) i Marina Milanović (Novi Sad, 1989.) obje su izuzetno cijenjene na regionalnoj ilustratorskoj i dizajnerskoj sceni, no dosad se njihovi profesionalni i osobni putovi nikad nisu presjekli. Rukavci njihove mašte, interesa, pa i crtačkog rukopisa, međutim, čini se kao da jesu. Naime, dok nam je u prvom Ilustratorskom dijalogu bilo važno spojiti dvoje kreativaca posve različitih stilova, ali sličnog senzibiliteta, kod Klasje Habjan i Marine Milanović intrigira upravo susret dviju umjetnica čiji dosadašnji radovi u tom estetskom, stilskom polju naizgled imaju više bliskosti i dodirnih točaka. Neke od Klasjinih dosadašnjih ilustracija, motiva, postupaka itd, kao da su prebjegli iz Marininog portfolija – i obratno.
Ilustracija Marine Milanović za pjesmu Klasje Habjan
U ovoj dvostrukoj zbirci, Klasja Habjan i Marina Milanović kao da su same izoštrile svoje pristupe, kako pisanju, tako i crtanju, ne toliko da bi se istakle međusobne distinkcije, koliko zato da jedan autorski glas uvijek ostavi dovoljno prostora za drugi, kao u glazbenoj kompoziciji. Crteži i tekstovi u ovoj zbirci se vjerno i s pažnjom ogledaju jedni u drugima, ali zadržavaju svoje upečatljive osobnosti. Marina Milanović ovdje koristi samo jedan od svojih karakterističnih „stilova“, crtačkih „rukopisa“, no upravo te njene robusne sive i crne plohe daju konture i odlučnost sanjivim transformacijama koje pred nas izlijeva Klasja Habjan. Rezani poput gigantskih slova i znakova, kao iz neke davne školske slovarice koja kaže: upamtite svaki stih, stvaran je kao kuća, olovka ili torba, trebat će vam u životu. (iz teksta Marka Goluba)
Ilustracija Klasje Habjan za pjesmu Marine Milanović
Više o izložbi Riso i prijatelji – 280.000 otisaka kasnije: Premda ovo nije izložba o njoj kao dizajnerici – uostalom, među ovdje obuhvaćenim publikacijama nalaze se i one koje su dizajnirali Bruno Butorac, Ben Cain, Katerina Duda, Ena Jurov, Karlo Miletić, Oleg Morović, Marin Nižić, Jan Pavlović, Nika Rukavina i drugi – cijeli projekt RISO i prijatelji ipak je u velikoj mjeri obilježen novom etapom u profesionalnoj karijeri Ane Labudović, njenim preseljenjem iz Zagreba u Rijeku i radom na ramenima, a potom i razvalinama projekta Rijeka – Europska prijestolnica kulture 2020. Anin dizajnerski rad vezan je za sfere nezavisne kulture i civilnog društva, a područje djelovanja prvenstveno joj je dizajn u digitalnim medijima i grafički dizajn, uz koje se sada još stisnuo i tiskarski rad koji joj je otvorio posve nove, kako kreativne, tako i suradničke perspektive. Istovremeno, RISO i prijatelji dio je globalnog vala širenja kulture i scene malih i većih rizografskih tiskara, studija, kolektiva, radionica i različitih vrsta manifestacija, događanja, izložbi i slično.
Iako se rizograf, proizvod Japanske tvrtke Riso Kagaku, pojavio na tržištu još 1980ih godina kao ekonomična alternativa drugim komercijalno dostupnim tehnikama brzog umnažanja i tiska, svoju novu popularnost upravo među umjetnicima i dizajnerima stječe tijekom posljednjih desetak godina. Razloga za tu novostečenu popularnost je mnogo, a neki od njih, naizgled paradoksalno, vezani su upravo za dominaciju i hiperprodukciju digitalnih slika. U kontekstu njihovog beskonačnog, nezaustavljivog protoka, taktilnost, procesualnost, nesavršenost i ograničenost Riso otisaka djeluje humanizirajuće i stvarno, a pritom su i sami u određenoj mjeri dijete digitalne tehnologije. (…) Napokon, na kreativnom planu ključna komponenta su specijalne mogućnosti i radikalna ograničenja same tehnike koja dizajnere i umjetnike stimuliraju da misle izvan konvencionalnih okvira. Riso otisci jednostavno izgledaju drukčije, imaju drukčiju teksturu, boju, ostavljaju drukčiji dojam od konvencionalnih otisaka izvedenih, primjerice, u najraširenijim tehnikama poput ofseta i digitalnog tiska, čak i onda kad je dizajn onog što se otiskuje krajnje rudimentaran. (iz teksta Marka Goluba – cijeli tekst pročitajte ovdje)
S otvorenja izložbe, fotografija: Monika Džakić
RISO I PRIJATELJI + KLASJA HABJAN & MARINA MILANOVIĆ Galerija MKC / Dom mladih, Split Ulica slobode 28, Split 5.12. – 24.12.2024. radno vrijeme: pon-sub 14 – 21h osim 24.12. – skraćeno blagdansko vrijeme od 14 do 18h
Organizatori: Hrvatsko dizajnersko društvo, Multimedijalni kulturni centar Split i Platforma 9,81 Partner: DVK UMAS Produkcija izložbi: HDD – Hrvatsko dizajnersko društvo Organizacija: Ana Labudović / Riso i prijatelji, Marko Golub, Mirjana Jakušić / HDD; Jasna Gluić / MKC; Miranda Veljačić / Platforma 9,81 Stručni suradnici u organizaciji i postavu: Segor Garber, Deni Marinović i studenti DVK UMAS Foto-dokumentiranje: Žaklina Antonijević RISO I PRIJATELJI: 280.000 otisaka kasnije Autorica izložbe: Ana Labudović Autori postava: Marino Krstačić Furić & Ana Tomić (MKF & AT) Autor teksta predgovora:Marko Golub Grafički dizajn: Ana Labudović Tisak: RISO i prijatelji
KLASJA HABJAN & MARINA MILANOVIĆ: Polumrak. Odgođeni svijet kustos izložbe i autor koncepta: Marko Golub autorice pjesama i ilustracija: Klasja Habjan & Marina Milanović sponzori tiska za izložbu: Arskopija, Kerschoffset tisak grafika i tekstova: Fini print
Izložbe su financirane sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, Zaklade Kultura nova, Grada Splita
Iron Maiden, The Prodigy i Black Sabbath predvode impozantnu listu imena koja će u drugom vikendu lipnja svirati u Nickelsdorfu nedaleko Beča, a sudeći prema snazi headlinera i hordi fanova u susjednim zemljama, izgledno je opet da i mnogi s našeg domaćeg terena još jednom se zapute na Nova Rock festival.
Belgijski sastav dEUS je još u devedesetima stekao status institucije, i njegovi su nastupi u pravilu događaji koje većina posjetitelja i ne pohodi zbog osobnog afiniteta prema njihovoj uistinu impozantnom opusu koliko zbog samog čina ‘hodočašća’. Zagrebački nastup u popunjenom Malom pogonu Tvornice najbolje je ilustirao rečeno atmosferom u pravilu rezerviranom za neka razvikanija imena – kombinacijom fanovske zaluđenosti, strahopoštovanja i, koliko to pretenciozno zvučalo, zahvalnosti.
Greg Lake je dokazao da je vanserijski skladatelj i vrstan instrumentalist, a njegovo ime ostaje potpisano na omotima nekih od ključnih albuma progresivne glazbe. Ne treba tražiti više.