
Tko je sve “Srbenka”?
Prije “Zlatne palme”, Nebojša Slijepčević je dobio nagradu “Srce Sarajeva” na Sarajevo film festivalu, za film “Srbenka”. Na Palmu koju…
Reflektor teatar, 30. 10. slavi desetljeće postojanja. Tim povodom iz arhive slušamo emisiju o jednoj o najznačajnijoj predstavi koju su do sad radili.
Zašto ste vi živi? Ključno je pitanje u predstavi “Smrt fašizmu! O Ribarima i Slobodi”, Reflektor teatra i Minje Bogavac. A u predstavi ga postavlja Ivan Ribar, otac Ive Lole i Jurice Ribara, godinama nakon njihove pogibije, školskom prijatelju Jurice Ribara. Zašto je on preživio, a njegovi sinovi su izginuli u mjesec dana, ali i zašto je živ, zašto postoji? Ista ta pitanja potom petero glumaca i glumica postavljaju jedni drugima. Dati odgovor nimalo nije lako, ako je uopšte i moguće odgovoriti na to. Probali smo odgovoriti na to u 214. KUPEK-u.

Piše: Dejan Kožul
Photo: Ivan Zupanc, Zule
A da bi otkrili zašto su sami tu morali su se vratiti gotovo vek unazad proučavajući lik i delo braće Ribar i generacije koja je u vreme kad se nad Evropom nadvio fašizam tek zakoračila u dvadesete godine i koja je odlučila lišiti se svih društvenih privilegija, što se posebno odnosi na braću Ribar, konformizma zarad ideje o pravednijem i boljem svetu.
Smejete se? Oni su bar imali ideje u koje su verovali. A mi? Mi imamo na koga da se ugledamo. Iako su prognani iz javnog života, iz udžbenika ideja braće Ribar nadživljava brisanje memorije i oživljava u ovoj predstavi. Oživljava uz petero mladih ljudi čije oružje nisu puške i bombe. Njihovo oružje je njihov stav, njihova gluma, njihov poziv na osvešćivanje, na bunt. Njihovo oružje je umetnost.

Taj svoj stav su potvrdili i u ovom 214. KUPEK-u. Đorđe, Nina, Sunčica, Nikola i Strahinja, koji je ovoga puta nedostajao, pravi su heroji i heroine današnjice. Ljudi su to u kojima gori žar za boljim društvom i koji su svesni drugačijih okolnosti i činjenice da se danas teže postaje heroj, no je to bio slučaj sa braćom Ribar. Ali, zar bi menjali okolnosti?
Fašizam nije pobeđen i te okolnosti se vrlo brzo mogu ponoviti, a tad neće biti izbora. Heroji, međutim možemo biti svi. Još uvek. To je nužno jer jedino tako možemo izbeći ponavljanje okolnosti u kojima su živeli i poginuli braća Ribar. A dovoljno je osvrnuti se oko sebe.
“O Ribarima i Slobodi”. Da. Velikim slovima jer Slobodu treba uvek pisati velikim slovom, a pogotovo ako pričamo, a pričamo o Slobodi Trajković, ženi, heroini čiju veličinu u predstavi a i u ovom KUPEK-u oživljava Nina. I kad pišemo o Slobodi i Ivi Loli, nemoguće je ne setiti se reči preminuvše Milene Dravić iz filma “Misterije organizma”, Dušana Makavejeva: “Drugovi, socijalizam i fizička ljubav ne smeju biti u suprotnosti”. U suprotnost ih može dovesti samo rat. To se njima i desilo.
Dodatak ovom KUPEK-u je i razgovor sa Nevenom iz Reflektor teatra, pa poslušajte gde sve možete pogledati ovu sjajnu predstavu uz najtopliju preporuku.
Osim toga, u Beopolisovom kutku poslušajte zašto treba pročitati knjigu “Macke i packe, ogledi iz istorije represije u Srbiji”. A ako vas toliko zainteresujemo javite nam se na mail: thekupek@gmail.com pa knjigu u istoj toj Beopolisovoj knjižari možete dobiti po povlašćenoj ceni.
KUPEK 214. i ovoga ponedeljka, odnosno 15.10.2018. godine slušamo od 23 h
Smrt fašizmu! Posvetimo ovo izdanje svim ratnicima i ratnicama sa dasaka, a posebno jednoj od njih – Mileni Dravić jer ono što su naši gosti u ovom KUPEK-u danas, Milena je bila čitav život.
U slučaju propuštanja termina lako sve možete nadoknaditi na KUPEK mixcloud kanalu već od sutradan.
autor: dejan kozul, 15/10/2018
Arhiva

Prije “Zlatne palme”, Nebojša Slijepčević je dobio nagradu “Srce Sarajeva” na Sarajevo film festivalu, za film “Srbenka”. Na Palmu koju…

Borba je stvorila Jugoslaviju, bilo onu pre 100, a još više onu pre 75 godina. Stvorila, ali borba je i…

Kad su omladinci i omladinke pre nešto više od 100 dana ušli u, tada zatvoreni, bioskop Zvezda, bila je to vest dana i to danima. Bila je i kulturni događaj godine 2014. Gotovo da ne postoji kulturni, a posebno filmski delatnik koji nije prošao kroz oronuli bioskop, uslikao se, dao podršku…Sve je izgledalo kao iz nekog drugog sveta, možda onog Branka Kockice, u kom su kuće od čokolade, a prozori od marmelade. Problem je samo što se te kuće brzo otope, baš kao i silna podrška.

Ne budete možda fizički u tolikoj opasnosti, ali riječi i stavovi nekad bole više od fizičkog nasrtaja. I shvatite da…
playlist