Joey Bada$$ / B4.DA.$$
Joey Bada$$ na svoj dvadeseti rođendan izdaje svoj prvi, dugo očekivani, album – “B4.DA.$$”. Veliki je pritisak na ovom mladom MCju da vrati pozornost na New Yorški hip hop, sami ocijenite jeli mu to uspjelo.
HELADO NEGRO / Private Energy
Već je neko vrijeme pod prismotrom i prati se svaki njegov glazbeni potez. Pravo ime mu je Roberto Lange dok svoju kreativnu stranu predstavlja kao Helado Negro.
“Private energy” ( Asthmatic Kitty Records ) je peto službeno izdanje i svima koji su upoznati sa dosadašnjim stvaralaštvom autora na prvu odaje da Helado igra na sigurnom terenu i da taj svoj karakterističan zvuk i pijev samo diže na još jednu razinu više. Kada bi svi autori držali takvu konstantnost, svijet glazbe bi sigurno bio ljepši. Onima koji se tek susreću sa ovim autorom, preporuka da prokopaju njegova starija izdanja i vjerojatno će jako brzo biti jasno kako ta mekoća vokala i produkcije, bilingual tekstovi i suludi koncept live nastupa u kojima Helada prate njegovi Tinsel Mammal plesači odjeveni i srebrne sjajne trake koji su, kako autor kaže :”The Tinsel Mammals are not representative of any human form. They work as a shimmering objects that represent the ideas of genderless and raceless beings and Private Energy’s themes of self-love, pride, and the embrace of constant change.
Fascinaciju likom i djelom autor ovog teksta dijelio u posebnom izdanju programa .
autor: el5egundo, 11/10/2016
Vezane objave
Arhiva
KHRUANGBIN / Hasta El Cielo
Radi se o dub verziji prošlogodišnjeg Khruangbin albuma Con Todo El Mundo. Lijeni i mazni dub za ljeto koje se ne predaje i grije, grije..
VA / ARTS & CRAFTS: 2003-2013
Deset godina vibrantnog zvuk kanadske izdavačke kuće bez koje ništa ne bi bilo kao što je sada. Presjek kolektivne svijesti civiliziranih gorštaka sa ruba sjevernog pola.
UNITED SOUNDS OF JOY / United Sounds of Joy (2016.)
Ovaj album zbunjuje i to ne toliko u melodijskom smislu koliko u izvedbenom i aranžerskom pristupu. Nepobitno je da je obnovljena suradnja Sheehyja i Valda prizvala nikad posve upokojenu sablast Dream City Film Cluba, mada sveukupni doživljaj više i nije toliko temeljen na onom neizbježnom gitarskom štihu. Naprotiv, ovim uratkom dominira sintetički zuvk klavijatura, a ono što mu daje dodatnu notu kataklizmiče neizbježnosti s jedne, te halucinatorne snovidnosti s druge strane jest strogo restriktirani ritam koji se javlja u povremenim naletima, ne kao nositelj čitave konstrukcije već više kao dobro došao priloženi efekt. Spomenemo li još jednom pridjev ‘apokaliptičko’, te neumitnu distopiju koju Sheehy i Vald zdušno naglašavaju na službenom web sjedištu projekta, ukupni se dojam lagano zaokružuje.
