KLFM

Glazba u filmovima Edgara Wrighta

Filmovi britanskog redatelja Edgara Wrighta vrte se oko glazbe u tolikoj mjeri da djeluju kao da su izrasli iz soundtracka koji ih “prati”. Direktor fotografije na Wrightovom filmu Vozač (Baby Driver, 2017.) nazvao je taj film postmodernim mjuziklom tvrdeći kako nema pjevanja i plesanja po ulicama, ali svijet reagira na glazbu. Sam Wright šali se kako kreativni proces nastanka filma kreće od glazbe prema radnji i likovima. Wrightovim filmovima to je posebnost, prednost, i ponekad mana. Neki gledatelji tako osjete njegovu ponesenost i zaigranost glazbom pa dok gledaju neke njegove filmove vrište u glavi cinični komentar: nabavi scenarista! (poput potpisnika ovog teksta)

Ipak, glazbena kulisa njegovih filmova je maestralna i koristi mu kao zaštitni znak u filmskom svijetu. Tako je i s novim filmom Posljednja noć u Sohou (Last Night in Soho, 2021.). Najavom filma odzvanja Starstruck od The Kinksa, ili pak Downtown u obradi karizmatične glumice Anye Taylor-Joy. Edgar Wright je maestralni režiser sjajnih bravura i minijatura koji naš šarmira zabavnim, žanrovski hibridnim filmovima, glazbenom pozadinom i dinamikom, pa mu opraštamo povremenu klišeiziranost, te činjenicu što mu se neki filmovi raspadnu radnjom u drugoj polovici.

U novom Torinskom konju slušamo glazbu iz Wrightovih filmova, lepršavu, posebnu, onu koja ih oblikuje i koju pjevušimo nakon što se pojave “slova na ekranu”.