
ČEŽNJA ZA MOREM
Maštamo o pučini zajedno sa Bilijem Bregom, Džulijom Holter, Aleksijem Mardokom, Bozom Skegsom i beogradskim bendom B Strane.
Kažu da su dve najčešće reči na svetu „koka kola“ i „ok“. Kako živimo u zemlji gde se od obe reči mnogo češće izgovara „jebiga“, otud Fuck Me kao naslov prve postizborne Gistro FM epizode.
Takođe, emisiju otvara istoimena pesma Jana Tiersena, koja konkuriše za jednu od najlepših ljubavnih psihodeličnih rok pesama iz ovog veka. A pošto danas slušamo i „Fuck It, I Love You“, „Some People Try to Fuck with You“, „Fucked Up This Time“, „Fuck Fame“ i „Your Fucking Sunny Day“, naslov 608. epizode se sam nametnuo.
Danas imamo čak tri albuma nedelje.
Uz prvo prolećne noći lepše mirišu, a reč je o trostrukom albumu Boba Dilana „Triplicate“,. Drugi je savršeni noćni džez Tomaša Stanka na ploči „December Avenue“, a treći novo izdanje za Endrjua Kombsa, momka koji je pomešao uticaje Harija Nilsona, Eliota Smita, Žobima, Džonija Keša i Džoša Ritera, dodavši im toliko toga svog.
Što se evergreen albuma tiče, prvi je idealan za letnji zalazak sunca na moru, a snimio ga je 2005. Ričard Holi. Emocije se cede iz njega. Drugi Gistro evergreen je „Through the Looking Glass“ kog je 1983. snimila avangardna pionirka iz Japana Midori Takada. Holijeva „Coles Corner“ je kao stvorena za senzualne trenutke, a Takadina za intoksirane snove u boji. I obe zvuče sveže i posle toliko godina.
Ovih dana, moj omiljeni domaći bend se zove Baobab. Oni su iz Arilja, a njihov poslednji singl „U gradu koji tone“ jedna je od najlepših power pop pesama koje sam u poslednje vreme čuo na srpskom jeziku. Kada čuješ stihove „Kako sjajnih ljubavi ima / U gradu koji tone / U zemlji koje nema“ skoro da nema dalje.
U junu će novi solo album objaviti Den Oerbah iz benda The Black Keys. Sudeći po zaraznom prvom singlu „Shine On Me“, velike su šanse da nas čeka dostojan naslednik malog remek-dela „Keep it Hid“.
Tu su još nove ploče za noćne Timber Timbre, Keneta Kanberga iz grupe Pavement, odnosno njegov Spiral Staris, ali i nove akustične balade Marka Kozeleka, novi singl za stondirane ali fenomenalne Slowdive, novu klavirsko eksperimentalnu Hauschka ploču, kao i sveže Future Islands i New Pornographers.
Tu je još obrada Dejvida Bouvija na potugalskom, kao i Teenage Fanclub, Jesus and Mary Chain, Lambchop, Pavement i svašta nešto još.
Svrha muzike iz ove epizode je da uz nju budete „fucked“ samo na onaj način na koji želite. I samo sa onim sa kim želite.
PLEJLISTA:
GISTRO HEAVY ROTATION:
Bob Dylan – Triplicate (2017)
Andrew Combs – Canyons of My Mind (2017)
Tomasz Stanko New York Quartet – December Avenue (2017)
GISTRO EVERGREEN:
Richard Hawley – Coles Corner (2005)
Midori Takada – Through the Looking Glass (1983)
autor: Vladimir Skočajić Skoča, 09/04/2017
Arhiva

Maštamo o pučini zajedno sa Bilijem Bregom, Džulijom Holter, Aleksijem Mardokom, Bozom Skegsom i beogradskim bendom B Strane.

Oduvek sam voleo noć. Tada svi smarači spavaju, niko mi ništa ne suflira, misli čujem kristalno jasno, sva sreća je…

Malo je paradoksalno da čovek traži samog sebe hiljadama kilometara od mesta na kome je nastao, a još paradoksalnije da se tu pronađe.

Najlepše nove albume koje sam čuo u proteklih sedam dana snimili su Boni Prins Bili, Artur Rasel i Džoan Šeli, a ove godine je debi remek-delo Nika Drejka napunilo pola veka.
playlist