
Blue Train
Koncentriran na dva odlična nova, domaća, izdanja, pastele i ectratis, novog Corey Kinga i srećom iskopane i reizdane Thibauld Labeya i Steve Heitta.
Kad glava ritam prati a noge nikako. Bolje se puno ne razmetat koracima. Sklisko je.
Jedno od razigranih izdanja malog vodiča kad je jedino čvrsto vezivo ritam što nas nosi. Lijeno i pospano, tutnji u ušima, dok boje se prelijevaju i vid se muti. I vrti se ta prokleta disko kugla i frca te fragmente svjetla dok um hoće da van skoči.
Držim se tempa i to puna tri sata. Welcome to the dysfunctional disco. Ovaj utorak od 20.00
autor: el5egundo, 04/05/2020
Arhiva
Koncentriran na dva odlična nova, domaća, izdanja, pastele i ectratis, novog Corey Kinga i srećom iskopane i reizdane Thibauld Labeya i Steve Heitta.
Vjerojatno se svi skupa nadamo. Iako se nitko nije baš nadao ovako blistavoj glazbenoj godini uz sve otežavajuće okolnosti i ogroman udar na glazbenu industriju.
Taj fini zvuk drvene kore pod rukama. Drvene žlice po drvenom potu. Šuma lišća. Sve suprotno od metala. Metal nikad nisam slušao.
playlist