Kad se humor ušulja u glazbu
Slušamo pjesme ispunjene humorom i pričamo o njima, ali ozbiljno…
Drugo gledanje: Okus trešnje (1997.)
Pričamo o klasiku iranske kinematografije koji je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu i srca filmofila s poetskim i melankoličnim nagnućem.
Postoji nešto kod filmova koji ne “sjednu” na prvu što ih čini posebnima i produžuje im vijek. Okus trešnje je takav; film koji dijeli publiku i kritiku. Jedni ga nazivaju pretencioznim, drugi poetskim remek-djelom. Ovi prvi propituju metode velikog Abbasa Kiarostamija, drugi se prepuštaju u njegove ruke zatvorenih očiju.
HRT je prošlotjednu emisiju Posebni dodaci posvetio upravo iranskoj kinematografiji prikazavši pritom i Okus trešnje, o kojem su inspirativno pričali Tomić, Pentić, Ožegović i domaćin Šoša, inspiriravši i nas. Zagrabit ćemo u iskustvo davnog, prvog gledanja Okusa trešnje i susreta s njegovom čudesnom poetikom, te vidjeti što nam je donijelo novo gledanje i čitanje ovog filma. Ovog petka u 17h vraćamo se klasiku iranske i svjetske kinematografije, filmu koji je obožavao i sam JL Godard.
A mulberry saved my life. A mulberry saved my life.
Mr. Bagheri
autor: Kristina Tešija, 29/10/2026
Vezane objave
Arhiva
Pročitali smo trilogiju “Oris”
Pričamo o hvaljenoj trilogiji (Oris, Tranzit, Lovorike) književnice Rachel Cusk kojom je izokrenula poimanje autofikcije.
