Tu u uglu, na mjestu koje je antipod neonskim osamdesetima gdje su muškarci nosili šarene košulje, grupa glazbenih čudaka se nije mogla suzdržati u svojem izljevu tuge i egzistencijalnog razočaranja. Okupila se oko projekta koji je njima predstavio trenutnu katarzu, a dušama poslije njih objekt fiksacije i nadahnuća.
Slušajući Mi plačemo iza tamnih naočara nemoguće je ne stvoriti poveznice sa Joy Divisionom u pogledu mučne atmosfere i nihilističkih poruka. Teme gubitka, submisivnosti, očaja i depresije dominiraju zvučnim isječcima koji vjerno nastavljaju tamo gdje su post-punk velikani stali. Radilo se o industrijskim predgrađima Manchestera ili kusturičkim pejzažima Niša – brend sumorne bespomoćnosti i tjeskobe suburbane egzistencije je identičan.
Enigmatično koncizni stihovi NebojšeČonkića stvaraju žalobnu sliku ljudskog iskustva. Uravnotežuju delikatne pojmove ranjivosti i čiste emocije, na upečatljiv način koji evocira osjećaje autentičnog i iskonskog. U zanosu popularizacije narodnog rocka Bijelog Dugmeta i zamaha blago urbanijeg novog vala, ova endomična darkwave anomalija oslikava jednu sasvim drugačiju, brutalno prizemljenu stvarnost koja predstavlja suštu suprotnost tadašnjem romantičnom sentimentu Poleta i sintagme Igra rokenrol cela Jugoslavija.
Tijekom sljedećih desetljeća jedini album benda uživao je kultni status, a nakon službenog reizdanja 2009. je dobio novu pozornost publike i priznanje glazbenih kritičara u Srbiji i drugim bivšim jugoslavenskim republikama.
Ponavljamo ovaj pravi masterpiece iz dnevnog boravka, take by take i track by track kreiran od talentiranih ruku Mateja Blečića. Ne propustite ovaj utorak u 15 i nedjelju u 22 sata. Ectratis je još jedan projekt kojeg gledamo premijerno na ovogodišnjem RNC 04.07.2020.