KLFM

DOBRI ISAK / Mi plačemo iza tamnih naočara (1984)

Tu u uglu, na mjestu koje je antipod neonskim osamdesetima gdje su muškarci nosili šarene košulje, grupa glazbenih čudaka se nije mogla suzdržati u svojem izljevu tuge i egzistencijalnog razočaranja. Okupila se oko projekta koji je njima predstavio trenutnu katarzu, a dušama poslije njih objekt fiksacije i nadahnuća.

Slušajući Mi plačemo iza tamnih naočara nemoguće je ne stvoriti poveznice sa Joy Divisionom u pogledu mučne atmosfere i nihilističkih poruka. Teme gubitka, submisivnosti, očaja i depresije dominiraju zvučnim isječcima koji vjerno nastavljaju tamo gdje su post-punk velikani stali. Radilo se o industrijskim predgrađima Manchestera ili kusturičkim pejzažima Niša – brend sumorne bespomoćnosti i tjeskobe suburbane egzistencije je identičan.

Enigmatično koncizni stihovi Nebojše Čonkića stvaraju žalobnu sliku ljudskog iskustva. Uravnotežuju delikatne pojmove ranjivosti i čiste emocije, na upečatljiv način koji evocira osjećaje autentičnog i iskonskog. U zanosu popularizacije narodnog rocka Bijelog Dugmeta i zamaha blago urbanijeg novog vala, ova endomična darkwave anomalija oslikava jednu sasvim drugačiju, brutalno prizemljenu stvarnost koja predstavlja suštu suprotnost tadašnjem romantičnom sentimentu Poleta i sintagme Igra rokenrol cela Jugoslavija.

Tijekom sljedećih desetljeća jedini album benda uživao je kultni status, a nakon službenog reizdanja 2009. je dobio novu pozornost publike i priznanje glazbenih kritičara u Srbiji i drugim bivšim jugoslavenskim republikama.

1. Ona se igra nožem 02:12
2. Sinoć si sanjao da si pas 03:02
3. Mi plačemo iza tamnih naočara 04:54
4. Čekamo te (Na istom mestu) 02:53
5. Ja znam da ću propasti 04:49
6. Feniks 03:30
7. Plakati su ikone 03:05
8. Dozvoli mi da ostanem u tvome krevetu 02:59
9. Mrzim te 03:45
10. Tu u uglu (Kada sam te poslednji put video) 03:50