
A vulture predisposed to eating off floors (Take-two)
Ko viruje u telekinezu, neka digne moju ruku!
The sweet parade the morning brings
The drifters wearing angel wings
The hard distorted hymns they sing
So sad the night is over
Cili dan pišem prolog, barem ideju prologa, stavljam pred sebe nekakvu temu, ali puštam misli da se same formiraju u rečenice. Ja ću ih samo prepisivat iz glave. Za temu sam nekako postiga konsenzus sa samim sobom; rast! Nešto što svi prolazimo iz dana u dan, sa svakim malim dijalogom u koji se upustimo. Nekad je to nagli, bolni rast, gubitak koordinacije, nešto ka da preko lita narasteš 10 cm. Međutim, uglavnom je to polagani rast, suptilne mijene mišljenja, osjećaja i/ili senzornih doživljaja. I tako mi rastemo, a niti ne primjetimo, samo su mi najednom gaće prekratke.
Numere idu jedna za drugom ovako:

autor: DonTravolta, 18/06/2021
Arhiva

Ljudi su stvoreni jedni za druge, zato ih pouči ili ih podnosi.

Called me a fool in L.A
I doubt that Nashville saw me coming
Besides the bar folks working late

Grad je pust i tužan i taman
Kao olovno nebo nad njim
Grad je pust i miran i spava
Neka počiva molim te nemoj mu kvariti san
playlist