
Ako se plašiš mraka, zapalit ćemo grad
“Ako se plašiš mraka, zapalićemo grad”, pisalo je na jednom od transparenata u Prištini na protestima. Zapaliti i osvjetliti da…
„Mladost koja je završila u kurtonima oficira“. Tako je to Darko okarakterisao i to je najbolji opis generacije koja izbora nije imala, a o kojoj Darko i piše u romanu „Što na podu spavaš“.

Ako ste apsolvirali „Schindlerov lift“, Darka Cvijetića, vrijeme bi vam bilo da napravite korak dalje. Pokazali ste da ste sposobni sagledati tragediju, razumjeti je i što je najvažnije, da ste sposobni saosjećati. Nije lako ali je potrebno.
Korak dalje se zove: „Što na podu spavaš“ i tu Darko također odlazi korak dalje, korak dublje ka svojoj porodici, ka svom bratu, na početku rata u BiH, još golobradom mladiću koji je u kasarnu „Viktor Bubanj“ ušao kao Jugosloven, baš kao i većina pripadnika JNA, u to doba.
Nadao se da će mu se ispuniti snovi, da će naći neku Sarajku, možda je i oženiti, ali san je brutalno prekinut.
Jugosloveni su od jednom postali Srbi, Hrvati, Muslimani (Bošnjaci će doći poslije), Slovenci, Albanci, Crnogorci, Makedonci… I kao takvi krivi za patnju onih drugih, koji god oni bili. Uslijedio je pakao.
„Mom bratu su dužni ćevape, u Sarajevu“, reći će nam Darko. „Dužni ste mu pivu, da kažete – halo, bolan, ismo mi tebe napadali. Dužni ste da se razjasnite. Moj brat nikad nije smogao snage više doći u Sarajevo. Njegov dječački film o Sarajevu je naglo zaustavljen“.
Baš kao i film brojnih Sarajlija. I „dužni ste da se razjasnite“, reći će opet Darko.
Bota,a tako su mu brata zvali, izašao je dignutih ruku, ponižen, jedva živ. Neki od njegovih drugara, koji čak nisu bili ni Srbi, nisu uspjeli ni to.
„Mladost koja je završila u kurtonima oficira“. Tako je to Darko okarakterisao i to je najbolji opis generacije koja izbora nije imala, a o kojoj Darko i piše u romanu „Što na podu spavaš“.
I nije da nas to pita jer nema znaka pitanja na kraju naslova. Jer… Jasno je što na podu spavamo. Spavamo jer mir još nismo našli. Spavamo jer smo spremni, jer se iz te pozicije lakše ustaje. Ustaje da bi se odbranilo ili možda bježalo. I tako dok ne nađemo svoj mir, svoj topli kutak u kom pada sneg, a ne snijeg, jer „snijeg“ za Darka znači bljuzgu, a sneg nešto čarobno, lepršavo, lirski bijelo, nevino.
Pod tim snegom nema ubijanja. Samo mir i tišina.
Ponedjeljak, 13. 09. 2021. od 23 h slušajte razgovor sa Darkom Cvijetićem, po treći put u KUPEK-u. I nađite put do svog mira čitajući „Što na podu spavaš“, kao i „Schindlerov lift“.

https://www.mixcloud.com/dejankozul
#vivaKUPEK #umjetnostjenajjačapolitičkaopcija
PayPal: dejan.kozul@gmail.com
autor: dejan kozul, 13/09/2021
Arhiva

“Ako se plašiš mraka, zapalićemo grad”, pisalo je na jednom od transparenata u Prištini na protestima. Zapaliti i osvjetliti da…

Kako je KUPEK ekipica na zasluženom odmoru u ovu nedjelju, od 16 h, preslušavamo još jedno arhivsko izdanje koje je…

Teško je naći riječi da opišemo šta su Demir i Nerma Mahmutćehajić učinili za jednu romsku porodicu iz Stoca, kao…

Harmonika, kao instrument, viđena je u rukama muškarca kao prve pratnje pjevača u kafani. Sad, kad je istrgnemo iz…
playlist