Taman kad pomislimo da je indie-pop danas nepostojeći tag, dogodi se jedno od najzanimljivijih izdanja ove 2026. do sada.
Shane Lavers uz veliku pomoć Mary McGrory na vokalu i gitari i Zachary Paul-a na violini, kreira materijal jednako nostalgičan i ovoremenski u isti tren. Ne događa se tu nikakva pretjerana revolucija, reference bi mogli nabrajati danima, ali u vremenu insant glazbe i AI kreatora, ovakav album svakako zaslužuje pažnju.
autor: el5egundo, 01/07/2026
Arhiva
NO ZU je osmeročlani bend kojeg predvodi Nicolaas Oogjes i djeluju od 2007. godine. Prije dva mjeseca NO ZU izdaju treći album pod nazivom “Afterlife” koji se produkcijski ipak razlikuje od prethodnih par EP-ova, ali i dalje rade na fuziji nu wave-a, funka, disca itd.
Iako od mnogih hvaljen, prethodni je album Calexica, “Algiers” izgledao kao monolitni patchwork koji referira na njihovo dotadašnje stvaralaštvo ne pružajući naznake nekih novih puteva. Iako građen po njegovu modelu, upravo objavljeni “Edge of the Sun” ispravlja greške i sa mnogo više logike gleda kako ka prošlosti tako i budućnosti. Zanemarimo li dvije promašene skladbe, ovaj je uradak mnogo više od dobro odrađenog popravnog ispita. No, kako je to kod Calexica uobičajeno, tek će žive izvedbe kazati zadnju riječ o naravi i struktrui albuma “Edge of the Sun”. A dok se ne ukaže taj trenutak, preslušavajte ga u studijskoj verziji. Jedna od mogućnosti jest i činjenica da je izabran za aktualni Album tjedna.
Eklektični start dvijetisućeisedamnaeste; deset ʃuːʃuː numera iz kategorije ‘za svakog ponešto’ u srijedu i subotu u tri poslije podne.
Archie Marshall sipa rime stoljetne duše iz mršavog, ginger, tjelešca s upravo navršenih 19 ljeta. I radi to sa Strummerovskim mudima i stavom londonskog kronera sa desetljećima iskustva u pintanju i puzanju na koljenim po zabitim uličicama u alkoholnoj nemoći.
playlist
