Black Grape / Pop Voodoo

. . . ništa nije kakvim se čini, nastavljamo gdje smo stali . . .

Nakon 20 godina, tjedan prije 10. godišnjice smrti ˝Mr Manchester-a˝, gdina Tonya Wilsona, obdareni smo još jednim glazbenim ukazanjem stanovitog Shaun Ryder-a u obliku glazbenog albuma sa nateknutim mudima koje nakupina predanih i odanih glazbenika gdinu Shaunu još uvijek itekako ima.

Ako se pitate: ˝Tko je taj?, Tko su ti!?˝, ime Happy Mondays Vam možda nešto natukne. Ako Vam ni to ne zvoni, potražite, to je jebena biografija benda koji, evo, još živi. Zapravo je ovaj album nusprodukt revitaliziranih Happy Mondays-a od prije pet godina i trenutka, nalik na još jedan od njegovih naglih trenutaka, kada je dotični Shaun odlučio kako se vjerojatno previše mudruje, a premalo zabavlja, pa je kao i obično,kad se radi s njim, okrenio ploču i objavio materijal kao ploču Black Grape – Pop Voodoo.

Shaun je još uvijek živ, udebljao se i dobro mu stoji, izgleda zdravo i ima sveprisutni blaženi osmjeh, Bez manje pleše ali je prisutan, a složeni zvuci uz pomoć stare garde svescene Paul “Kermit” Leverage-a i Youth-a su iznenađujuće čvrsti uz harme koje smo možda već negdje čuli, al´ da, bili su to Happy Mondays, pardon Black Grape. Nema greške, ovo su Black Grape dvijetisućitih i to nam je trebalo kao album tjedna u srijedu i subotu ovog tjedna kao pretpozdrav kolovozu, vrućem.

Pop Voodoo, možda je to glazbeni pravac za kojega nismo imali ime kad je nastajao krajem osamdesetih, a danas smo pametniji. Za koga!?