KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Beachwood Sparks – Desert Skies

Ovogodišnji, u petnaestak godina dugoj karijeri četvrti album Beachwood Sparksa ima pomalo čudnu povijest, pošto je riječ o skladbama koje su uglavnom nastale još davne 1997., a neke su od njih za ovu priliku prearanžirane i iznova snimljene. Ovo je odlična prilika da spomenuti sastav doživite u bitno energičnijem, rockerskijem izdanju, kao i mogućnost da na primjeru jednog albuma sublimirate ‘in the nutshell’ priču o američkoj indie sceni!

 

bsKada su koju godinu pred početak novog milenija Beachwood Sparks izronili na obzoru kalifornijske nezavisne scene, predstavljali su pravo osvježenje. Ujedinivši članstvo nekoliko lokalnih manje uspješnih sastava, apsorbirali su ono ponajbolje od istih, stvorivši tako specifični zvuk kroz kojega su pop formi uobličenoj po pravilima indie estetike dodali utjecaje svojih korijena, koji se mogu opisati kao garažni punk rock s elementima hardcorea. Takvu su sliku barem odavale njihove inicijalne probe, te rani koncerti po klubovima Los Angelesa i šire, duž Pacifičke obale Sjedinjenih Država.

No, prvi je, istoimeni album izdan za Sub Pop koncem 2000. godine prilično šokirao njihovu stasajuću sljedbu. Bend je, naime, kroz svega nekoliko mjeseci napravio radikalan zaokret, otvorivši svoja vrata soundu karakterističnom za losanđelesko podneblje još od konca šezdesetih; odnosno onome što se može nazvati folk popom. Treba imati na umu kako je upravo West Coast scena čitavo to vrijeme bivala katalizatorom trendova koji su folk primarno udružili s psihodeličnim rockom (The Byrds, Buffalo Springfield), te nastali hibrid petnaestak godina kasnije nadogradili na temeljima punka i garažnog rocka (brojna ‘Paisley Underground’ imena poput The Long Rydersa, Green On Red, Thin White Rope i dr.).

Rani Beachwood Sparksi prihvaćaju čitavu tu plejadu utjecaja, što njihova prva dva albuma boji lepršajućim nijansama psihodeličnog folka. Štoviše, kako vrijeme ide, ovi su tradicionalni elementi sve vidljiviji, što je posebice očito na drugom albumu Once We Were Trees, s kojeg pojedine skladbe doslovno predstavljaju esenciju onoga što je Gram Parsons podrazumijevao pod kovanicom Cosmic American Music!

Unatoč rastućem fandomu i postignutoj popularnosti, Beachwood Sparks se koncem 2002., nakon objavljivanja EP-ja Make the Cowboy Robots Cry naglo povlače s scene, tako da daljnjih deset godina nema nikakvih naznaka o njihovu djelovanju ili mogućem okupljanju.

BEACHWOOD SPARKS – Make It Together from Alive Naturalsound on Vimeo.

Ipak, u trenutku kad su ih čak i najtvrdokorniji štovatelji opisali, Christopher, Brent i društvo se u nešto izmjenjenoj postavi javljaju početkom 2012., lansiravši novo ostvarenje Tarnished Gold. Iako nije pružio neka naročita iznenađenja, taj je melankolijom prožet album barem najavio neka nova, nadolazeća vremena – točnije, njihove je naznake trebalo prepoznati u natruhama i stinim elementima unutar ponuđenih skladbi. Lako je moguće da je Tarnished Gold u stvari predstavljao tek završno ispunjavanje obaveza prema kompaniji Sub Pop, pošto nedavno objavljeni Desert Skies (izdan pod etiketom Alive Naturalsound) donosi sasvim drukčiju zvučnu sliku!

Zašto četvrti album Beachwood Sparksa zvuči tako drukčije – punije, rockerskije i energičnije od ostatka njihovog opusa? U prvom redu, riječ je o materijalu koji je nastao (ili bolje reći, nastajao) dugi niz godina. Najveći broj skladbi datira (sic!) iz davne 1997., i trebao je biti uvršten na njihov prvi album, no pojedini su brojevi novijeg datuma, tako da su neke od pjesama napisane tijekom aktualne 2013. Sve u svemu, studijska dorada postojećih snimki, kao i svježe izvedbe materijala koji je ležao u zapećku dobrih petnaestak godina rezultiraju iznenađujuće poletnim zvukom koji kao da sabire najsjvjetlije trenutke američke indie scene.

Tako se, primjerice u naslovnoj skladbi (koja inače u prilično ‘Parsonsovskoj’ verziji otvara nastupni album iz 2000.) jasno uočava utjecaj njujorškog art rocka i post punka koji je zavladao po odumiranju No Wave trenda – ukoliko Vam pri slušanju iste padnu na pamet kako zvuk Sonic Youtha može savršeno kohabitirati s sazvučjima Zapadne obale, onda smo na istom pravcu. Odjeci ranih devedesetih vibriraju i kroz eteričnu Watery Moonlight, koja opet priziva mekšu stranu Pavementa, dok Make It Together svojim karakterističnim sixties ritmom pod kojim se provlači astralni zvuk theremina djeluje kao izgubljeni song s Pet Sounds ili Smile sessiona Beach Boysa, a primjetan je i upliv izričaja Beatlesa iz vremena Sgt. Peppera i ‘Bijelog albuma’.

Beachwood-SparksSkladbe poput Midsummer Daydream, Sweet Julie Ann ili Time prizivaju pak sastave iznikle pod kišobranom nezavisne kuće Elephant 6 – Apples in Stereo, Of Montreal, Olivia Tremor Control, te poosebice Neutral Milk Hotel, i naznačuju alternativni put kojim su Beachwood Sparks eventualno mogli kročiti. No, takva razglabanja o mogućim izborima i neostvarenim šansama nisu primjerena, pogotovo kad shvatite da pred vama stoji jedan od rijetkh albuma koji opravdavaju pridjev ‘vanvremenski’, i to ne samo zbog sadržaja, već i zbog činjenice o njegovom nastanku, odnosno nastajanju u razdoblju između 1997. i 2013. godine.

Najmanje je bitna dvojba je li Desert Skies podvlačenje crte nad dosad postignutim, ili anakrona najava novih vremena u djelovanju Beachwood Sparksa. Ono što je uistinu važno jest činjenica da smo na samom koncu tekuće godine dobili jedan izvanredan album koji, nažalost, zbog kasnog datuma objave najvjerojatnije neće ući u godišnje top liste najboljih ostvarenja u 2013., no to je možda i razlog više za opetovano preslušavanje. Na koncu, energični i raznoliki motivi pružaju mnogo više od ujednačenosti i predvidljivosti ranijih albuma.

Neka Vam ovo neočekivano ali vrsno djelce bude neka vrsta Božićne i Novogodišnje čestitke od strane glazbene redakcije radija KLFM. A o tome kako ste ga prihvatili i u kojoj vam se mjeri svidjelo; diskutirat ćemo u nadolazećoj 2014!

 

Vjeran Stojanac

autor: Vjeran Stojanac, 24/12/2013

, , , , , , ,

Vezane objave

Arhiva

MGMT / MGMT

16/09/2013.

Na sam dan službenog izlaska četvrtog albuma njujorških psiho dječaka slušamo ga u cijelosti. Album se zove kao i bend i to je jedino normalno i očekivano. Sve ostalo je suludi psihodelični trip koji ovaj materijal može slobodno dovesti na listu zabranjenih ljekova. MGMT su Floydi i to oni najbolji..sa Sydom.

TIM BOWNESS / Stupid Things That Mean The World (2015.)

04/08/2015.

Ovaj je album, kao i ostatak Bownessovog samostalnog stvaralaštva teško klasificirati, a lako je moguće da vam prilikom preslušavanja na pamet padnu imena poput Roberta Wyatta, Davida Sylviana, Scotta Walkera pa i Bryana Ferryja iz poznih osamdesetih. Djelimičan razlog tomu su i gostujući glazbenici koji su dali svoj obol ovom djelu, a na toj se listi pored nezaobilaznog Wilsona nalaze i Phil Manzanera, Peter Hammil, Andrew Keeling, Pat Mastelotto i drugi. U svakom slučaju, ovaj mali izlet u one mirnije vode suvremenog art rocka idealan je izbor za lijena i vruća ljetnja popodneva. Štoviše, virtualno glazbeno putovanje u neistražene, hladnije krajeve britanske rock avangarde!

QUEENS OF THE STONE AGE / … Like Clockwork

02/07/2013.

Josh Homme kao ultimativni čuvar tog grunge grala uz pomoć svojih vitezova tame oplemenjuje ovu diskografsku 2013 sa jednom poštenom, kako bi rekli kolege sa jednog minulog radija, rock bloketom.

AZYMUTH, ALI SHAHEED MUHAMMAD, ADRIAN YOUNGE / Jazz Is Dead 4

15:00–16:00 Srijeda 13.1.2021.

samba do crioulo doido

Tjedna rotacija

Arhiva

Damu The Fudgemunk / Conversation Peace

THE BOO RADLEYS / Kingsize (1998)

TONSTARTSSBANDHT / What Has Happened

MACEO PLEX / DJ-Kicks

KING KRULE / You Heat Me Up, You Cool Me Down (Live)

PSIHOMODO POP / Sexy Magazin