Argentinsko nasljeđe

16:00–17:00 Petak 4.12.2020.

Smrt Diega Armanda Maradone povod je da se osvrnemo na bogatu argentinsku sportsku, društvenu, političku, književnu i filmsku baštinu…

Veliki (a zapravo najveći) argentinski književnik Ernesto Sabato na početku svog prvog romana Tunel izdvaja jedan redak iz njega i lijepi ga na sami početak:

“… u svakom slučaju postojao je samo jedan tunel, taman i samotan: moj.”

U svom trećem romanu Abadon, Upropastitelj Sabato će citirati Ljermontova iz Junaka našeg doba:

“Možda ću danas umrijeti!… A na zemlji neće ostati nijednog stvorenja koje me je potpuno razumjelo. Jedni misle da sam gori, a drugi da sam bolji nego što uistinu jesam… Jedni će reći – bio je dobričina, a drugi – hulja. I jedno i drugo bit će laž.”

25. studenog 2020. godine otišao je veliki (a zapravo najveći) nogometaš koji kao da je izronio iz suhe, siromašne i tvrde, ali snažne, prkosne i temperamentne zemlje tanga, gaučosa i književnih likova većih od života. Mnogi su voljeli nogomet kao on, ali nikog nogomet nije volio kao njega.

Citati argentinskih pisaca, taktovi tanga, riječi pjesama Carlosa Gardela … sve tako glasno i jasno progovara o Diegu, a Diegov život o najvišem i najnižem u nama.