O košarci na filozofski način
U novom izdanju Torinskog konja pristupamo košarci iz malo drugačijeg ugla, s filozofske i sociološke strane, te se prisjećamo filmova koji su u centru radnje imali košarkašku loptu.
Argentinsko nasljeđe
Smrt Diega Armanda Maradone povod je da se osvrnemo na bogatu argentinsku sportsku, društvenu, političku, književnu i filmsku baštinu…
Veliki (a zapravo najveći) argentinski književnik Ernesto Sabato na početku svog prvog romana Tunel izdvaja jedan redak iz njega i lijepi ga na sami početak:
“… u svakom slučaju postojao je samo jedan tunel, taman i samotan: moj.”
U svom trećem romanu Abadon, Upropastitelj Sabato će citirati Ljermontova iz Junaka našeg doba:
“Možda ću danas umrijeti!… A na zemlji neće ostati nijednog stvorenja koje me je potpuno razumjelo. Jedni misle da sam gori, a drugi da sam bolji nego što uistinu jesam… Jedni će reći – bio je dobričina, a drugi – hulja. I jedno i drugo bit će laž.”
25. studenog 2020. godine otišao je veliki (a zapravo najveći) nogometaš koji kao da je izronio iz suhe, siromašne i tvrde, ali snažne, prkosne i temperamentne zemlje tanga, gaučosa i književnih likova većih od života. Mnogi su voljeli nogomet kao on, ali nikog nogomet nije volio kao njega.
Citati argentinskih pisaca, taktovi tanga, riječi pjesama Carlosa Gardela … sve tako glasno i jasno progovara o Diegu, a Diegov život o najvišem i najnižem u nama.
autor: Dario Dunatov, 03/12/2020
Vezane objave
Arhiva
Negve
Torinski konj se u početku malo koprcao i poskakivao u mjestu, ali smo ga brzo smirili blagdanskom playlistom i odjenuli u božićno ruho.
Spisateljska vještina Malcolma Gladwella
Pričamo o spisateljskom fenomenu Malcolma Gladwella uz glazbu po njegovom izboru.
