KLFM

Amadeus (ili tragedija prosječno genijalnih)

Postoji jedna misao koju rijetko izgovaramo naglas.

Što ako nikada neću biti najbolji?

Ne zato što nisam radio dovoljno, ne zato što nisam bio uporan, nego zato što će uvijek postojati netko tko je jednostavno talentiraniji.

U novom Glory Boxu vraćamo se filmu Amadeus Miloša Formana, jednom od najvećih ostvarenja u povijesti filma, kako bismo govorili o temi koja je mnogo veća od života Wolfganga Amadeusa Mozarta. Unatoč naslovu, ovo nije priča o Mozartu. Ovo je priča o Antoniju Salieriju, čovjeku koji je cijeli život vjerovao da će ga rad, disciplina i odanost dovesti do veličine, sve dok nije upoznao čovjeka kojemu je glazba dolazila s gotovo zastrašujućom lakoćom.

Amadeus postavlja pitanje koje je jednako neugodno danas kao i u 18. stoljeću: je li svijet pravedan kada je riječ o talentu? Može li se genijalnost naučiti ili je ona dar koji se ne može zaslužiti? Što se događa s čovjekom koji shvati da će zauvijek ostati u sjeni nekoga tko stvara bez napora ono o čemu je on cijeli život sanjao?

Kroz Mozartove skladbe te režiju Miloša Formana, govorimo o zavisti, ambiciji, vjeri, umjetnosti i odnosu između rada i dara. Ali govorimo i o jednoj emociji o kojoj se rijetko otvoreno govori (je li to zavist?) boli koju osjećamo kada se uspoređujemo s ljudima koji su jednostavno bolji od nas.

Je li Salieri negativac ili tragedija? Je li Mozart bio genij ili čovjek kojeg je vlastiti dar jednako blagoslovio koliko i prokleo?

U novoj epizodi Glory Boxa slušamo Mozarta, ali pokušavamo razumjeti Salierija. Njegova borba nije samo borba s jednim skladateljem nego je to borba s vlastitim egom, vlastitim očekivanjima i, na kraju, s pitanjem koje si je barem jednom postavio svatko tko je nešto stvarao:

Što ako sam dao sve od sebe, a ipak nije bilo dovoljno?