Prvi svibanj, međunarodni praznik rada lokalni šupci uglavnom vezuju uz spajanje vikenda s blagdanom, te uz prežderavanje besplatnim grahom na Marjanu i u Maksimiru. Ipak, prisjetimo se kako je sve počelo u Chicagu davne 1886., i koje su žrtve borci za prava radnika s one strane Atlantika podnosili narednih desetljeća, praktički sve do danas!
Štovano slušatljestvo emisije Soda Fountain i radija KLFM u cijelosti, uredništvo Vam ovim putem čestita Prvi svibnja, međunarodni praznik rada!
Upravo zbog navedenog datuma, današnje će se izdanje vaše omiljene emisije/liste pozabaviti temama koje se direktno tiču Prvog svibnja, odnosno njegovih korijena. Drugim riječima, kroz glazbene ćemo brojeve proletjeti kroz čuveni štrajk na čikaškoj žitnoj tržnici četvrtog svibnja (ne prvog!) 1886., i tom je prilikom ničim izazvana policija ustrijelila osam radnika. Naknadno je, odlukom Druge internacionale odlučeno da se u sjećanje na čikaške žrtve prvi svibnja slavi kao Međunarodni praznik rada.
Taj je nemili događaj ipak urodio nekim pozitivnim posljedicama, u prvom redu konsolidiranjem američke ljevice u vidu dvije stranke; komunističke i socijalističke. Socijalistička je stranka utemeljena 1901., pod vodstvom Eugenea V. Debsa (koji je u više navrata bio i njezin predsjednički kadnidat), a komunistička 1919., dakle nakon uspjeha Ruske revolucije, i to zaslugom Sama Webba.
Iako su ove dvije organizacije atakirale na istu sljedbu, uvijek je postojao određeni jaz ne samo u ideološkom smislu, već i među članstvom. Socijalisti su uglavnom imali lagodan razvojni put i nisu prečesto dospjevali pod povećalo konzervativnih vlastodržaca i njima podređenim saveznim organima, dok se za komuniste to nipošto ne može reći. Štoviše, evolucijom u Socijaldemokratsku stranku (1973.), socijalisti odustaju od dijela izvornih stavova prihvaćajući postupne promjene, a ne revoluciju kao legalan način borbe za radnička prava.
Podrška s druge strane oceana: londonski radnici protestiraju zalagajući se za spas Sacca i Vanzettija.
Komunisti, pak, u svojim redovimo okupljaju i anarhističke elemente, i praktički je njihovo članstvo od osnivanja podvrgnuto policijskim progonima i torturama. Možda je iz te rane faze najpoznatiji slučaj dvojice radnika, talijanskih useljenika Nicole Sacca i Bartolomea Vanzettija, koji su 1920. nepravedno osuđeni za ubojstvo dvojice čuvara u tvornici u South Braintreeu, Massachussets. Dugotrajan i mučni protest nije išao u njihovu korist, te su na koncu, 23. kolovoza 1927. pogubljeni na električnoj stolici u bostonskom zatvoru.
Jedna od istaknutih agitatorica u korist nevinosti Sacca i Vanzettija je bila Emma Goldman, tada već poznata osoba na komunističko/anarhističkoj sceni, koju je velik dio ne samo komunističke, već i socijalističke stranke doživljavao kao vodeću figuru. Među njezinim prvim bitnijim akcijama jest organiziranje štrajkova i mitinga podrške obiteljima djevojaka koje su izgubile život 25. ožujka 1911. u tzv. Triangle Fire-u, odnosno požaru u šivaćoj radionici na osmom i devetom katu zgrade u njujorškom Greenwich Villageu. U toj je tragediji poginulo 146 žena (uglavnom talijanskih, irskih ili židovskih doseljenica), što od direktnih posljedica vatre, što zbog skokova kroz prozor pred razjarenim plamenom (povijest se ponavlja). Vlasnik radionice je, naime, zabravio vrata, kako bi spriječio radnice da napuštaju svoja radna mjesta!
Među istaknutijim štovateljima Emme Goldman su bili i novinar H. L. Mencken, kolekcionar Peggy Gugenheim, kao i pisci John Dos Passos i Theodore Dreiser. Umrla je prirodnom smrću početkom 1940., no njezine riječi – ne samo pisana djela, već i emotivni javni nastupi – godinama nisu nadmašene, a osoba dostojna nje će se javiti tek desetljeće kasnije, u vrijeme ‘progona vještica’.
(intro: Haymarket Riots, Chicago, 01/05/1886)
01 John Lennon – Working Class Hero
02 Billy Bragg – The Internationale
03 Teardrop Explodes – Kirkby Workers Dream Fades
04 Bob Dylan – Maggie’s Farm
(intermezzo: Haymarket Riots, Chicago, 01/05/1886)
05 Lee Dorsey – Working In The Coalmine
06 Woody Guthrie – Hobo’s Lullaby
07 Robert Wyatt – Red Flag
08 Beastie Boys – Fight For Your Rights
(intermezzo: on Emma Goldman)
09 Tim Hardin – I’ve Been Working On A Railroad
10 Nirvana – Frances Farmer Will Have Her Revenge On Seattle
11 Japan – Communist China
12 Bee Gees – New York Mining Disaster 1941
13 Levellers – Exodus
14 David Bowie & Tin Machine – Working Class Hero [edit]
15 Belle & Sebastian – Take Your Carriage Clock And Shove It
(intermezzo: on Sacco & Vanzetti Trial)
16 Jay Farrar – Coalminers
17 Ray Davies – Working Man’s Cafe
18 Laibach – Tovarna C19 / Factory C19
19 The Kinks – Working At The Factory
20 The Beatles – Hard Day’s Night
(intermezzo: on Rosenberg Case)
21 Arlo Guthrie – East Texas Red
22 XTC – Leisure
23 The Clash – Career Opportunities
24 Uncle Tupelo – Factory Belt
25 Dropkick Murphys – Workers Song
(intermezzo: on ‘The Hollywood Blacklist’; 1947. – 1960.)
26 R.E.M. – Exhuming McCarthy
27 Bruce Springsteen – Factory
28 U2 – Jesus Christ
29 Steve Earle – Christmas in Washington
30 Marianne Faithfull – Working Class Hero [edit]
Po završetku Drugog svjetskog rata, odnosno po zahlađenju odnosa između bivših saveznika – Sjedinjenih Država i SSSR-a, američki komunisti kao najdosljedniji borci za radnička prava dolaze pod direktni udar vlasti prezentiran u vidu zloglasnog šefa FBI-ja, J. Edgara Hoovera, kao i senatora Josepha McCarthyja, te njegove ‘desne ruke’, tužitelja Roy Marcusa Cohna, ultrakonzervativnog Židova i deklariranog antikomunista (istog onog Cohna čijim je upornim zalaganjem zamalo oslobođen bračni par Ethel i Julius Rosenberg ipak na koncu otjeran na električnu stolicu u namještenom procesu ‘u korist špijuniranja za SSSR).
Zanimljivo je kako će se Hoover, McCarthy i Cohn posebice obrušiti na kalifornijsku filmsku industriju, smtarajući (iako s pravom) Hollywood ‘leglom’ komunista. Između 1947. i 1960., pokrenut je veći broj sudskih procesa, a sastavljane su i crne liste na koje su dospjeli ne samo scenaristi, redatelji i glumci, već i brojni američki intelektualci. Evo tek jednog uzorka s crnih lista, rezultata ‘lova na vještice’:
Adrian Scott (scenarist i producent)
Jules Dassin (redatelj)
Frances Farmer (glumica, novijim generacijama poznata iz skladbe Kurta Cobaina)
Charles Chaplin (glumac, scenarist i redatelj, britanskog podrijetla)
Dashiell Hammett (pisac i scenarist)
John Henry Faulk (radio voditelj)
Kim Hunter (glumica)
Woodrow Wilson ‘Woody’ Guthrie (aktivist i autor nenadmašne folk pjesmarice)
Richard Attenborough (glumac, redatelj i producent, britanskog podrijetla)
Leonard Bernstein (skladatelj i dirigent)
Irwin Allen Ginsberg (pjesnik, jedan od ključne trojke ‘Beat generacije’)
Arthur Miller (dramaturg, poznat i kao suprug Marilyn Monroe)
Alan Lomax (folklorist i sakupljač narodnih pjesama za Kongresnu knjižnicu)
Norman Mailer (knniževnik)
John Garfield (glumac)
Dorothy Parker (spisateljica i scenaristica)
Pete Seeger (folk pjevač, suradnik Woody Guthriea)
Uta Hagen (profesorica drame i glumica, njemačkog podrijetla)
Aaron Copland (skladatelj)
Linus Pauling (kemičar, kasnije dobitnik Nobelove nagrade)
Robert Oppenheimer (fizičar, suradnik na kreiranju prve A-bombe u Los Alamosu)
… i brojni drugi!
Ovo je tek mali uzorak nekih od poznatijih imena – mnoga od njih nisu imali direktne veze s komunizmom, no stavljanje velikih zvjerki na tu sramotnu a opet ponosnu listu je trebalo zaplašiti one najmanje – obične radnike koji se bore za svoja temeljna prava, između ostalog i za slavljenje Prvog svibnja.
Naknadno se doznalo kako je velik dio imena s liste (a bilo je tu i više od nekoliko tisuća imena) trojka Hoover-McCarty-Cohn ‘izvukla’ iz Elie Kazana, redatelja grčkog podrijetla koji je u naletu gluposti očito povjerovao da cinkavanjem kolega može sebi osigurati slavu i zaštitu moćnika. Kada je McCarthyjeva zvijezda zgasla, Kazan je kao pokisli pas kucao od vrata do vrata tražeći oprost, kojeg su mu neki, čak većina i udijelili…. No, svoje je ime umrljao za vječnost!
Komunisitička stranka Sjedinjenih Država danas djeluje bez problema, mada s minimalnim šansama za uspjeh čak i na lokalnim izborima, a da ne govorimo o saveznoj varijanti. Svejedno, svoju brigu o radnicima kao ‘najjebenijoj strani’ u neoliberalnom svijetu nastavlja zdušno i produktivno voditi. Danas će se, također, prisjetiti čikaških žrtava iz 1886., kao i mnogih drugih, od kojih su neke spomenute u ovom tekstu (iako većina ipak ne).
Uz napomenu kako ovotjedna emisija pokušava prekriti američku stranu priče o borbi za radnička prava (ona europska nam je ionako poznata), nemojmo smetnuti s uma da se teror fašista ‘pod maskom’ nastavlja čak i u deklarativnim demokracijama. Slučaj jednog novinara (ime nije bitno) koji se drznuo prokazati fašističku pozadinu jedne umjetne estradne zvijezde uostalom najbolje govori gdje se nalazimo na početku novog milenija, zvali mi sebe ljevičarima, centristima ili liberalima. Jer, kako reče jednom Martin Niemöller; ‘prvo su došli…’.
Pustimo ipak brigu na stranu. Sretan Vam Prvi svibanj, međunarodni praznik rada.
Vaš KLFM!
powered & provided by ©eXit
autor: Vjeran Stojanac, 29/04/2014
Arhiva
Mjesec je čudno biće. Ljude dovodi do ludila, psi u njemu traže lice svog izgubljenog pretka, ljubavnici uživaju u njegovoj bljedunjavoj svjetlosti, ratari su mu zahvalni, posebice u jesen, a astronomi mu jebu mater zbog izračunavanja libracija, paralakse i ostalih naziva koji vama neiniciranima ne govore ništa. Stoga će današnja Jutarnja lista četvrtkom biti obojena temom Mjeseca, i to njegovom negativnijom stranom! Laides and Gentlemen – Bad Moon Rising!
Ovotjedni se termin emitiranja preklapa sa četvrtim srpnjem, američkim Danom nezavisnosti. Stoga očekujete po pravilu šarolik zbir glazbenih brojeva u kojemu će ako ne dominirati, onda barem biti naglašeni oni koji imaju direktnu ili indirektnu vezu sa spomenutim praznikom.
Ovog tjedna “Soda Fountain” još jednom nudi šaroliku, eklektičnu listu, no bez pretjerano misaonih, pa i mračnih tema – danas pjevamo o nama najbližoj zvijezdi koja se po naški zove Sunce, a kod drugih nam bratskih naroda – Aurinko արեւ Sole Sun Sunce Cлънце Saulė സൂര്യൻ Cонце 太陽 Päike Zon Haul Eguzkia Soare Ghrian 太阳 Suno ਸੂਰਜ õrùn ጸሐይ Cолнце Panonpoe ดวงอาทิตย์ Masoandro Anyanwụ Jua Ra Solis خورشید שמש
Postoji pregršt pjesama o miševima. Neke su dječje, neke ljubavne, neke pak alegorijske, no uglavnom nisu odbojne. S druge strane, postoji isto tako pregršt pjesama koj spominju štakore. Takve su manje više alegorijske i u pravilu bitno tmurnije i agresivnije, te redovito pozivaju nekakve mračne, skrivene strane ljudske naravi. Današnja se lista Soda Fountaina bavi tim dvama vrstama (s akcentom na ovim drugim), odnosno njihovim osobinama koje se lako mogu primjeniti i na ljude!
playlist
