KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Mick Harvey – FOUR (Acts of Love)

Dvije godine nakon mračnog i refleksivnog ‘Sketches from the Book of the Dead’, na kojemu je kontemplirao o temama gubitka, sjećanja i smrti, Mick Harvey se vraća s možda najboljim i definitivno najzrelijim ostvarenjem u svojoj četiri desetljeća dugoj karijeri, albumom FOUR (Acts of Love) čija je temeljna potka ni manje ni više nego ljubav u svojem najromantičnijem izdanju!

mick-harvey-FOUR-actsoflove

Die Liebe ist die grösste Kraft, die alles schafft!

/Laibachkunst/

Dvije godine nakon mračnog i refleksivnog Sketches from the Book of the Dead, na kojemu je kontemplirao o temama gubitka, sjećanja i smrti, Mick Harvey se vraća s možda najboljim i definitivno najzrelijim ostvarenjem u svojoj četiri desetljeća dugoj karijeri, albumom FOUR (Acts of Love) čija je temeljna potka ni manje ni više nego ljubav u svojem najromantičnijem izdanju!

Samo ime FOUR (Acts of Love) krije dvostruku zamku. Ono što u prvom redu bode oči jest ‘numeracija’ Harveyjevih samostalnih albuma – isključimo li iz niza prethodne soundtrackove (Alta Marea & Vaterland, Australian Rules i Suburban Mayhem između ostalih), kolaboracije sa Caveom izvan okvira  The Bad Seedsa (Ghosts… of the Civil Dead, And the Ass Saw the Angel, To Have and to Hold), te na koncu dvije izvrsne zbirke obrada skladbi Serge Gainsbourga (Intoxicated Man objavljen 1995., te Pink Elephants iz 1997.), dolazimo do pomalo apsurdne situacije gdje izdavačka kuća Mute Records kao prvi Mickov autorski projekt navodi One Man’s Treasure iz 2005. Slijedi zanimljiva igra brojeva i naziva, pošto će idući uradak, također uglavnom sastavljen od obrada pjesama drugih autora u imenu opet sadržavati redni broj (Two of Diamonds, 2007.). Logički slijed nastavlja i Three Sisters (2009.), zapis koncerta održanog u Londonskom Shepherd’s Bush Empireu – Mick je tom prigodom u jednom intervjuu čak naglasio ovu zgodnu ‘slučajnost’, napominjući kako ne isključuje navođenje četvorke u nazivu idućeg projekta. No na opće iznenađenje, niz je narušen objavljivanjem albuma Sketches from the Book of the Dead, čije je nenumeričko ime vrlo vjerojatno posljedica specifičnih uvjeta u kojima je isti nastajao – rad na dotičnom materijalu nije mogao izbjeći bolni pečat iznenadnog gubitka dugogodišnjeg prijatelja i suradnika Rowlanda S. Howarda.

Iz ciklusa 'Boys Next Door': Mick Harvey (Jenny Watson, 1977.) Iz ciklusa ‘Boys Next Door’: Mick Harvey (Jenny Watson, 1977.)

Druga se nelogičnost tiče strukture ovog albuma. Iako je nominalno riječ o konceptualnom projektu podjeljenom u tri stavka (vidjeti popis na kraju članka!), njegovo ime nameće diskutabilni paradoks – gdje se krije četvrti čin? Ostavlja li Mick Harvey potencijalnom slušatelju mogućnost da, krenuvši od ponuđenog predloška sam kreira nekakav osobni, fiktivni finalni stavak koji će referirati na njegovu vlastitu viziju Ljubavi?

Odgovor na ovo pitanje varira od pojedinca do pojedinca, i uvelike ovisi o percepciji kako pojedinačnih skladbi, tako i albuma kao cjeline. Ono što se odmah nameće jest uočljiv omjer vlastitog materijala i obrada pjesama drugih autora. Iako Mickov autorski doprinos dvostruko nadmašuje broj covera, upravo njihova imena posuđuju nazivlje svakome od tri čina, što zasigurno nije slučajnost. Prvi stavak, Summertime in New York otvara verzija anglikanske crkvene himne Praise the Earth (Wheels of Amber and Gold), po kojemu slijedi još jedan vrhunski remake, Glorious čije autorstvo potpisuje Mickova prezimenjakinja Polly Jean, skladba koju su vjerni Mickovi štovatelji mogli poslušati na lanjskom zagrebačkom koncertu. Nije ovo prvi put da Harvey poseže za njezinim skladbama – možete se prisjetiti još jednog neobjavljenog bisera, Slow-Motion-Movie-Star sa albuma Two of Diamonds, a ne treba smetnuti s uma niti da je Mick ne samo jedan od producenata njezinog zadnjeg albuma Let England Shake, već i dugogodišnji suradnik i koncertna uzdanica.

Instrumentalna minijatura Midnight on the Ramparts djeluje kao savršena uvertira u Summertime in New York, jednu od poznatijih pjesama bahamskog folk-reagge glazbenika Exume, koja ujedno kumuje nazivu prvog čina.

Još jedan vokalno  instrumentalni intermezzo, prvi dio kompozicije Where There’s Smoke (before), i neprimjetno ulazimo u drugi čin, Story of Love.

God Made a Hammer i Wish That I Were Stone su dva potencijalna hita u kojima na najbolji način dolazi do izražaja Mickova sposobnost da aranžerskim i producentskim umijećem izvuče maksimum čak iz naizgled banalnih melodija, no istinska okosnica ovog središnjeg dijela albuma jest obrada Van Morrisonove The Way Young Lovers Do, minimalistički dragulj za čiju su uzvišenu atmosferu zaslužni tek Mickov glas i neponovljiva Rosie Westbrook na električnok čelu. Slična, mada prigušenija jednostavnost izbija i iz A Drop, An Ocean, međuigre glasa i akustične gitare, koja je sa svojih minutu i četrnaest sekundi trajanja najkraća pjesma na albumu (mada pažljivijim slušateljima neće promaći činjenica kako su Mickova ostvarenja ovdje u pravilu kraća od obrada skladbi drugih autora).

Ovaj čin zatvara istoimena skladba kultnog australskog punk sastava The Saints, koja u Harveyjevoj izvedbi zvuči skoro nestvarno veselo i optimistički, skoro kao protuteža jednoj sporo kotrljajućoj, kišnoj Photograph sa Two of Diamonds. Što god mislili, očito je da pjesme Chrisa Baileyja redovito dobivaju jednu dodatnu mističnu glazuru kada prođu kroz Harveyjeve ruke.

Zaključni se stavak Wild Hearts Run Out of Time temelji na Orbisonovom eponimu, a može se promatrati kao zrcalna slika uvodnog, pošto ga otvara drugi dio pjesme Where There’s Smoke (after), a zaključuje ista himnička Praise the Earth (An Ephemeral Play), koja i otvara album, ostavljajući tako dojam zatvorenog kruga, što je najvjerojatnije i bio autorov cilj. No, esencija ovog čina, pa i čitavog albuma se krije u još jednoj poluakustičnoj i kratkoj, naizlged sasvim banalnoj skladbi Fairy Dust:

Love is fairy dust, it’s shadowed by greed and lust
Sooner or later, for better or worse, love is all there is.
Love is fairy dust, you can look at it that way.

Kakav je istinski smisao Harveyjevog pogleda na ljubav kao cikličku pojavu koja je ujedno stožerna i pokretačka sila Univerzuma (vidjeli ste omot, ha?), morati ćete dokučiti sami. Četvrti čin, kako je već kazano, nije prisutan u fizičkoj formi (mada bi glazbeni impulsi prije spadali u domenu metafizičkog) tako da sve ostaje na spekulacijiama, improvizacijama i misaonim eksperimentima. No, to je sada najmanje važno, jer će vrijeme i trud neupitno iznjedriti određene rezulate i saznanja.

Zasad ostanimo na onim krajnje prizemnim činjenicama, koje kažu da Mick Harvey trenutno odrađuje promotivnu turneju, priprema reizdanje oba albuma sa obradama Gainsbourgovih pjesama, kojemu će biti pridodani i određeni bonus materijali, a aktualne su i glasine o okupljanju ‘Pop Crimes’ tribute to sastava koji bi pod njegovim vodstvom trebao diljem svijeta širiti istinu o Evanđelju po Rowlandu S. Howardu, (Mick je početkom godine već odradio nekoliko koncerata posvećenih Rowlandu). Kreativna se snaga, posebice ona umjetnička oduvijek temeljila na bliskoj suradnji Erosa i Thanatosa, što god vi mislili o tome!

 

Act 1 – SUMMERTIME IN NEW YORK
1. Praise the Earth (Wheels of Amber and Gold)
2. Glorious
3. Midnight on the Ramparts
4. Summertime in New York
5. Where There’s Smoke (before)

Act 2 – THE STORY OF LOVE
6. God Made the Hammer
7. I Wish That I Were Stone
8. The Way Young Lovers Do
9. A Drop, An Ocean
10. The Story of Love

Act 3 – WILD HEARTS RUN OUT OF TIME
11. Where There’s Smoke (after)
12. Wild Hearts
13. Fairy Dust
14. Praise the Earth (An Ephemeral Play)

Act 4 ?

 

Vjeran Stojanac

autor: Vjeran Stojanac, 24/06/2013

, , , , , , ,

Vezane objave

Arhiva

of Montreal / Paralytic Stalks

11/10/2012.

Burnsova nesretna ljubavna epizoda sa malom iz Montreala kao ime maticnog mu benda iz Athens, Georgia, prvi je u nizu…

Dente / Canzoni per metà

22/11/2016.

Najnoviji album najznačajnijeg talijanskog kantautora mlađe generacije u kojem se vraća zvuku s početka karijere.

Parkay Quarts / Content Nausea

03/12/2014.

Bruklinžani Parquet Courts, ovaj put pod imenom Parkay Quarts po peti put u četiri godine dokazuju nam da punk nije mrtav i nikada neće ni biti.

Black Grape / Pop Voodoo

23/08/2017.

. . . ništa nije kakvim se čini, nastavljamo gdje smo stali . . .

Tjedna rotacija

Arhiva

JEFF PARKER / Suite for Max Brown

Napoli Segreta Vol. 2

LA ROUX / Automatic Driver

PALMS TRAX / Essential Mix

R.E.M. / Live at the Olympia

ĐUTKO / Slušaj mala!