Rijetko ili nikad potežem za trosatnim izdanjem potpuno posvećenom domaćoj glazbi i izvođačima. Ali, Japanski premijeri su ipak nešto posebno i u ovom specijalnom izdanju malog vodiča, slavimo 10 godina postojanja tog čudesnog projekta.
Možda je najkorektnije da o bendu nešto ispričaju oni sami:
“Nisu neka festivna vremena. Ili možda jesu? Nismo stručnjaci, nemamo pojma, ali ovo znamo:
15. lipnja 2010., na dan kad je Zemlju napustio veliki glumac Bekim Fehmiu, nastao je bend, glazbeni kolektiv, projekt, zajebancija, smisao života i najbolji izgovor, mala stvar koja nam se otela kontroli zvana Japanski Premijeri. Gubitak umjetnika nije bio povod nastanka našeg underground ansambla, povod je urođena potreba za proizvodnjom i samoostvarenjem, naravno, što bi drugo bilo, ali smo mu odali počast klepetavim i tužnim instrumentalom na prvom albumu. Ispalo je, još jedna slučajnost, da je taj dan, današnji dan, i dan Grada u kojem živimo.
Ja sam već neko vrijeme radio na svojim glazbenim moćima kroz raznorazne nemuzikalne, ali vrlo didaktičke projekte, kad mi je Marin Juričić, četverožičani džez-rok radnik od Kwadrat Nodnoll slave, dao CD s nekoliko svojih kućnih demoa na akustičnoj gitari. Njegove skladbe nisu imale ritmičke instrumente, a moje se nisu mogle hvaliti ni harmonijom ni melodijom pa smo tome odlučili doskočiti. Nekoliko dana kasnije, Marin zove svog pulena iz Nodnoll dana, synth čarobnjaka i pjesnika Morisa Mateljana i nastaje trio. I bolje jer bi se inače zvali Žnidaršić & Žagar. (Skoro smo se zvali Žveplo. Svakako smo se po putu pravili da smo i Rundfunk Rupees, The Lords of The Rijeka Ring i druge tvorevine. Svakakve ideje čovjek razmatra.)
Kroz neko vrijeme smo počeli surađivati s Petrom Gržetić pod čiju smo vokalnu folksy sanjivost odmah kolektivno potpali i počeli se predstavljati kao četverac koji samo želi stvarati glazbu za svoj gušt (klišej je zato jer je istina) i besplatno je dijeliti, barem dok je u efemernom stanju digitalnog dokumenta. Sviranje uživo nam nije bilo na kraj pameti; željeli smo se samo voziti, istraživati Riječki prsten, Gorski i Istru, snimati po terenu buduće atmosfere, doboše… i igrati se zvukovima. Proizvodnja zvukova, kaže sempl u Ohrid Oksid (Fosfene, 2014) i to je bila cijela filozofija iza šašavog imena koje nema nikakve veze ni s Japanom ni s vladanjem.
Brzo nakon ljeta 2010. izmislili smo izdavačku kuću, našu maticu Spaziergang Schallplatten, Morisovu Ford Fiestu prekrstili smo u Ford Maybellene, počeli smo objavljivati kriptične putopisne fotografije na mitskoj verziji MySpace-a i miješati istinu o tome gdje smo bili i što smo snimili sa samomitologiziranjem do neprepoznavanja. Izmislili smo si i žanr. Librarycore. Jer nam je to što je nastajalo zvučalo kao tvrđa, indie (u originalnom smislu) verzija library music žanra. Elektroakustična riznica ideja i pristupa. Jedna od najvažnijih stavki nepisanog JP-manifesta bila je svakako i ta da ne robujemo jednom žanru. Osobne preference svakog člana se ne žrtvuju za zajedničko dobro, nego ih se potiče, ohrabruje. Otud sav taj folk, džez, funk, IDM, ambient, drum’n’bass, sound collage, prog, rok, Berlin School, plunderphonics, klezmer, skiffle, otud sva ta Primorsko-Goranska, otud sva bivša Juga, Arktik, Apalačija i Mediteran, Vesta, Ceres i Shapleyjev superskup.
Kako kažu starije gospođe, čovjek se ne okrene i prođe 10 godina. Evo nas nakon 6 albuma, 6 EP-ja, 2 singla i jednog soundtracka, nakon više od 100 videa, više od 10 predstava, nekoliko reklamnih i dokumentarnih filmova, šačice svirki uživo i nekoliko srednje dobrih mema, zahvalni smo pred svima Vama, fanovima i prijateljima, na podršci našeg skromnog ludila.
Glazbenih i inih suradnika kroz zadnjih 10 godina bilo je puno i ovaj tekst bi postao Excel tablica kad bi ih sve nabrajao. Njihova respektivna imena su u liner notes i credits sekcijama na našim izdanjima na Bandcampu i ostalim servisima i tamo ih držimo ponosno jer to su sve članovi proširene glazbene obitelji. Hvala Vam na ljubavi, inspiraciji, slikama i notama. Također, hvala pojedincima i medijima na Internetu i na klasičnim izvorima koji su nas sami pronašli i odlučili popratiti i čak bili toliko drski da o nama kažu lijepu riječ-dvije.
Za naš 10. rođendan poklanjamo vam JP=10, presjek dekade Japanskih Premijera kroz dvije kompilacije.
VOL 1: THE BEST OF 2010 – 2020 na jednom mjestu sabire 20 naših najpopularnijih skladbi, tema, meditacija i poskočica u zadnjih 10 godina. Bez (uobičajenog) pametovanja, podmetanja i naknadnog educiranja, ovih 20 stvari su grub i nepotpun, ali relativno pošten presjek esencije Japanskih Premijera.
VOL. 2: REMIXES & VERSIONS 2010 – 2020 je kompilacija 20 alternativnih verzija i remikseva koje smo ili odbacili u procesima snimanja zbog boljih finalnih verzija ili smo ih napravili naknadno, iz znatiželje i eksperimenta. Ovih 20 je dosad bilo nedostupno u digitalnom audio formatu.
Obljetnički digitalni box-set JP=10 moći ćete slušati i preuzeti na našim uobičajenim Internet mjestima, Bandcampu, YouTube-u, znate dril. Obje kompilacije objavit ćemo do kraja lipnja. Točne datume najavit ćemo Vam uskoro preko ovog mjesta ovdje.
Ono što je ne samo pred nama, nego se događa dok ovo čitate, je raspon od novih 10, nova dekada s novim planovima i članovima, novim glazbenim igrama. Tko želi raditi non-stop jedno te isto? Neke promjene će Vam se svidjeti, neke možda sto posto i neće, ali jedno je konstanta: Začin mora teći. I teći će, već ove godine s novim albumom za kojeg ne možemo dočekati da ga čujete. (Surađivali smo s jednom od najvećih faca uokolo i izšutali neke ozbiljno slatke tjunove.) A još uvijek imamo i sate i sate (i sate) skica, demoa, ideja i skoro gotovih stvari u trezoru.
Bit ćemo zahvalni ako nastavite putovati s nama.”
Itekako ćemo putovati s vama i ne mislimo prestati dosađivati sa pozivima za live svirku.
autor: el5egundo, 12/07/2020
Arhiva
Jedan od dva najdraža ikad hip-hop benda izdaje novi album. Ras G slaže bitove o tome jel gospel God’s Spell. Novih BADBADNOTGOOD se ne mogu naslušati pa upirem i vas. Cass McCombs je snimio materijal skoro pa na korak do Destroyerovog Kaputta. I, al fine, delikatan i proročanski kako se i zove “Il Semi di Futuro”, talijanskog projekta L.U.C.A. izdanog za mali ali hrabri label Edizioni Mondo.
Za večerašnji osunčani zvuk najzaslužniji novi Japanski premijeri, Tristan de Liege i super grupa u kojoj su Sly&Robbie, Vladislav Delay, Nils Petter Molvær i Eeivind Aarset sa materijalom Nordub.
Vjerojatno ne postoji bolji osjećaj od letenja kroz vodeno prostranstvo. Kliziš, ždereš planktone usput, nitko ti ništa ne može. Slušaš zvukove miljama daleko i gibaš se za 2x sporije.
