KLFM

Valentino Bošković, izbjeglica na Marsotu

U 284. KUPEK-u slušamo Branka Dragićevića koji nam prenosi Valentinotove brige i strepnje, ali i ljubav poput one prema dragom Trafikanteu, odnosno Predragu Duji Luciću jer znao je Valentino da su Branko i Josip dovoljno dugo udisali isparavanja Ferala i da imaju tu crtu koja razdvaja nas „ludake, kao svjetlost svijeta“.

Kad se Valentino Bošković svojim roketomobilom na pogon sa maslinovim uljem, zaputio sa Vidove gore, sa Brača, na Marsot, daleke 1646  iza sebe je ostavio srednji vijek, inkviziciju i neuko stanovništvo. Tristo, ma što tristo, četiristo godina ispred je Valentino tad bio u odnosu na to stanovništvo.

Stoga se odlučio roketomobilom lansirat na Marsot i odatle povremeno gledat napreduje li šta na rodnom mu Braču, ali i na planeti. I imao je svašta za vidjet – dva svjetska rata, treći koji tinja ili se dešava a mi još toga nismo svjesni. Ima za vidjet tisuće i hiljade, milione i milijune napaćenih ljudi koji bježe od vatre. Razumije to Valentino jako dobro. Na kraju, on je ipak izbjeglica na Marsotu.

U međuvremenu ga spucala ipak i nostalgija i poželio se oglasit puku, svojim Bračanima i Bračankama. Ali kako to učinit a ne prekršit obećanje da se neće vraćati do 2046. godine?

Naćulio je Valentino uši i iz neke memljive prostorije, u kojoj se nalazila remitenda Feral Tribuneta, čiji duh se slobodno širio, začuo je zvuke nečeg što se zvalo Kundyak Mezhie, a unutar toga Branka. I znao je. On će biti mojj glasnogovornik. Branko je potom, tako legenda kaže, ugura i Josipa i upozna ga sa Valentinotom. Valentino je samo reka: „meže“! I zna je, da „oni će prenositi moje riči, moje brige, moje savjete, moje patnje.“

Branko i Josip se nisu bunili. Na kraju, stavovi Valentina su i njihovi stavovi. Zato ih je i izabrao. I pomoću njih Valentino je pučanstvu podario tri albuma. Ovaj treći, „Velika praska“, ujedno je i pozivnica na veliki koncert na Vidovoj Gori, 2046. godine jer kupovinom CD-a ujedno kupujete i kartu za taj koncert.

KUPEK se samopozvao i, ako ne dođe do još nekog „velikog praska“, napisat će recenziju tog nastupa. Već gorimo od znatiželje i nestrpljenja, pa smo odlučili pripremit teren za to i porazgovarati sa onima čiji glas je Valentino pozajmio kako bi putem njega prenosio svoje poruke.

U 284. KUPEK-u slušamo Branka Dragićevića koji nam prenosi Valentinotove brige i strepnje, ali i ljubav poput one prema dragom Trafikanteu, odnosno Predragu Duji Luciću jer znao je Valentino da su Branko i Josip dovoljno dugo udisali isparavanja Ferala i da imaju tu crtu koja razdvaja nas „ludake, kao svjetlost svijeta“.

A prepoznali su to i „Feralovci“, pa je tako Boris Dežulović, inače pra-pra-praunuk Borisa Dežulovića, Valentinotovog prijatelja iz djetinjstva, dešifrirao je i zapisao poslane poruke prvog bračkog astronauta.

„Samouki sanjar što je te 1646. pobjegao raketom na maslinovo ulje i sakrio se iza zvijezde Sirius, Valentino Bošković je dezerter koji je morao otputovati stotinu hiljada milijardi kilometara daleko da doživi bolji Brač i bolji svijet“, zapisao je Dežulović.

A kako to izgleda, odnosno zvuči, poslušajte u ponedjeljak, 09.11. od 23 h.

Ako se omašimo znate gdje nas možete uvijek i vazda naći: https://www.mixcloud.com/dejankozul/

I ne zaboravite, #supportKUPEK jer #umjetnostjenajjačapolitičkaopcija

www.patreon.com/KUPEK

PayPal: dejan.kozul@gmail.com