
GOLDFRAPP / Silver Eye
Sedma Goldfrapp ploča jako je lijepi i zreli elektronički album srednjeg tempa koji zbraja sve one kvalitete zbog koji cijenimo i volimo ovaj engleski duo.
community radio
Ovaj je album, kao i ostatak Bownessovog samostalnog stvaralaštva teško klasificirati, a lako je moguće da vam prilikom preslušavanja na pamet padnu imena poput Roberta Wyatta, Davida Sylviana, Scotta Walkera pa i Bryana Ferryja iz poznih osamdesetih. Djelimičan razlog tomu su i gostujući glazbenici koji su dali svoj obol ovom djelu, a na toj se listi pored nezaobilaznog Wilsona nalaze i Phil Manzanera, Peter Hammil, Andrew Keeling, Pat Mastelotto i drugi. U svakom slučaju, ovaj mali izlet u one mirnije vode suvremenog art rocka idealan je izbor za lijena i vruća ljetnja popodneva. Štoviše, virtualno glazbeno putovanje u neistražene, hladnije krajeve britanske rock avangarde!
Tim Bowness je jedno od onih imena sa krajnjih margina, čiji je maestralni, mada neveliki opus zanemaren čak i u pripadnim art rock krugovima. Čak je poznatiji pod pseudonimom No-Man, što je u stvari naziv projekta kojeg je 1987. pokrenuo s Stevenom Wilsonom, kasnijim utemeljiteljem Porcupine Treea, te vrsnim producentom koji je zadnjih godina remasterirao ostavštinu ključnih britanskih progresivnih lučonoša iz sedamdesetih (Yes, King Crimson, Jethro Tull, ELP…). Zanimljivo, No-Man i dalje djeluje, ali Bowness se rijetko kad otisne u samostalne vode te iznjedri poneki u potpunosti vlastiti album. Do današnjeg je dana objavio tek tri takva uratka: One Little Indian (2004.), Abandoned Dancehall Dreams (2014.), te naš aktualni album tjedna, Stupid Things That Mean The World (2015.) koji se može razmatrati i kao svojevrsni nastavak svojeg prethodnika.
No, nemojte ovu posljedičnu vezu uzimati kao otegovnu okolnost, jer ovaj je album sasvim ispunjeno i zaokruženo djelo. Ono što ga posebno krasi jest Bownessova sposobnost plovidbe raznim progresivnim glazbenim stilovima, koje na koncu uobličuje u izvrsne balade prožete tu i tamo elementima jazza, world musica i ambijentalne glazbe.
Ovaj je album, kao i ostatak Bownessovog samostalnog stvaralaštva teško klasificirati, a lako je moguće da vam prilikom preslušavanja na pamet padnu imena poput Roberta Wyatta, Davida Sylviana, Scotta Walkera pa i Bryana Ferryja iz poznih osamdesetih. Djelimičan razlog tomu su i gostujući glazbenici koji su dali svoj obol ovom djelu, a na toj se listi pored nezaobilaznog Wilsona nalaze i Phil Manzanera, Peter Hammil, Andrew Keeling, Pat Mastelotto i drugi.
U svakom slučaju, ovaj mali izlet u one mirnije vode suvremenog art rocka idealan je izbor za lijena i vruća ljetnja popodneva. Štoviše, virtualno glazbeno putovanje u neistražene, hladnije krajeve britanske rock avangarde!

Tim Bownes: Stupid Things That Mean The World (2015.)
01 The Great Electric Teenage Dream
02 Sing To Me
03 Where You’ve Always Been
04 Stupid Things That Mean The World
05 Know That You Were Loved
06 Press Reset
07 All These Escapes
08 Everything You’re Not
09 Everything But You
10 Soft William
11 At The End Of The Holiday
Vjeran Stojanac
autor: Vjeran Stojanac, 04/08/2015
Arhiva

Sedma Goldfrapp ploča jako je lijepi i zreli elektronički album srednjeg tempa koji zbraja sve one kvalitete zbog koji cijenimo i volimo ovaj engleski duo.

Britanski neo soul kolektiv SAULT izdaje svoj peti album u samo dvije godine postojanja.

Na Drag City najavi albuma pišu ovo “There ARE no simple songs — only simple people. And since guns don’t kill people, Simple Songs will have to do. Super-sweet terrorism from our very own latter-day Spector!”
playlist