Best POP 2018 (R)
Arhiva je zlatna stvar. Makar to bio najbolji POP iz 2018. Dobra glazba ne stari
Kunst & Liebe Frequency Machine
Nastavljam sa prošlotjednim izborom glazbe iz foldera 2019. Sa ovim sadašnjim digitalnim formatima se poprilično jednostavno razbacivati i ne imati milosti kod eliminacija ( čitaj shift-del-enter).
Da mi je prespavat jesen. I sanjat ovakvu glazbu. Možemo bar odglumiti te sekvence snova uz ovaj soundtrack utorka uvečer. Mali vodič kroz progresivnu glazbu.
Koncentriran na dva odlična nova, domaća, izdanja, pastele i ectratis, novog Corey Kinga i srećom iskopane i reizdane Thibauld Labeya i Steve Heitta.
Kad ime albuma odmah otkriva svu putenu mekoću materijala kojeg skriva. Vraga skriva. Perri ništa ne skriva.
Novi Perrijev album će se zvati Soft Landing i izlazi početkom rujna. I dalje smo na tragu predivnog Impossible Spaces i ništa novo ni u ovotjednom powerplayu. Osim da je beskrajno lijep.
Ambijentalni disko vrvi iz odličnih novih izdanja. Njujorški Mexican Summer predstavljaju Alexisa Georgopoulosa kojeg je lakše zvati Arp. Disko su i rasplesani švicarci L’Eclair s albumom Polymood.
Genijalni Sandro Perri sa prvim pravim albumom još od Impossible Spaces. Naslovna tema u nešto skraćenom editu, i opet ta Perrijeva ljepota monotonije i repetitivnosti.
Za suzbijanje predvidljivosti, kao neka nova programska ideja, od ovog utorka, kao mjesečni special, RE: izdanje malog vodiča kroz progresivnu…
playlist