Početkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, dok globalni tokovi nameću različite vizure uskrsnuća taman pokopanog punka; The Dream Syndicate biraju specifičan pristup i svoj postpunkerski, garažni zvuk boje nijansama progresivnog folka kasnih šezdesetih, primarno naslijeđem The Byrdsa, Grama Parsonsa i Buffalo Springfielda. Ovaj će specifični amalgam uskoro postati poznat pod nazivom ‘Paisley Underground’, predstavljati će revoluciju na lokalnoj kalifornijskoj sceni, a utjecaj mu je itekako vidljiv u suvremenoj američkoj glazbi.
Nedavno promovirani dokumentarac o Gene Clarku, ključnom članu The Byrdsa čije su autorske skladbe popunjavale rane albume (dok se McGuinn još borio s Dylanovim obradama, a Crosby i Hillman s vlastitom sramežljivošću) nudi i nešto više – pogled na Gene Clarka kao ljudsko biće oslobođeno tereta karijere rock glazbenika. Svaka je smrt prerana, i svaki je odlazak bolan, no Clark je iza sebe ostavio pregršt uistinu vrijednog glazbenog materijala, čime je njegov život produžen praktički do vječnosti. Problem jest u tome što čak Geneovi kolege iz kultnih Byrdsa skoro do nedavno nisu priznavali te više nego očite zasluge. Srećom, stvari se mijenjaju, a dobrim će dijelom u tome pomoći i dokumentarni film oca i sina Paula i Jacka Kendalla, koji se, eto, bavi životom i djelom jednog od najnesretnijih glazbenika dvadesetog stoljeća!
