U ovo bolesno vrijeme je čak riba koja ulazi u vršu bolesna. Kakav crni Kostorog. Branko kaže da se jede i da nije loš. Mada nije probao. Nisam ni ja. I neću. Radije dijelim tri sata uglavnom nove i vrlo zdrave glazbe. A ono teška repriza. I bit će još koja dok se planduje. Al je sve legit mjuza, donvori.
Kampanjski sređujem podkaste i sam se načudim kako su neke emsiije imale savršen flow. Super alibi za jednu dobru reprizu. In the mix.
Ponovo ovo norveško čudo od benda u ovoj kategoriji ali sa jako dobrim povodom. Upravo izdani “The Tower” ili live snimka prošlogodišnjeg izdanja “Pyramid”.
Pregled i forsiranje najzanimljivije glazbe iz svježe arhive. Te neke stvari koje ostaju zvonit u glavi a imena im daleko od vrha jezika. Zato ih ponavljam. Vama i sebi.
Teško da nas ova godina može iznenaditi još nečim. Glazbeno mislim. Zaključujem i kupim zadnje mrvice sa stola.
Vjerojatno se svi skupa nadamo. Iako se nitko nije baš nadao ovako blistavoj glazbenoj godini uz sve otežavajuće okolnosti i ogroman udar na glazbenu industriju.
Možda je vrijeme za jedan skroz gruvi mali vodič kroz progresivnu glazbu. Malo disfunkcionalnog plesa utorkom uvečer dobro dođe za prelomiti tjedan.
Stratus (od lat. stratus: prostrt; međunarodna kratica St) je jednolični, sivi, slojeviti oblak niske podnice, koji se obično nalazi na visini od 0,2 do 0,5 kilometra.
Snimljeno 2012 u Londonu, norveški space jazz kolektiv Jaga Jazzist uz veliku pomoć britanskog komornog orkestra Britten Sinfonia.
Nastavljamo sa ovim avanturističkim glazbenim izborom u stalnoj potrazi za novim harmama i nikad odsviranim ritmovima.
Truba za trubom. Sve vrišti od truba. Malih, velikih, plehanih i sjajnih. Trombona, tuba, saxofona i rogova.
playlist
