Pojam “Kozmičke američke glazbe” (u izvorniku, “Cosmic American Music”) prvi je uveo Gram Parsons, pokušajući tako definirati vlastitu viziju američkog glazbenog naslijeđa u formi koja spaja praktički sve te utjecaje koji su tijekom desetlejća uobličavali jedan slobodni i specifično američki izričaj. Kako bi otprilike ta slika izgledala u predodžbi radija KLFM (odnosno uredništva eXita i Soda Fountaina), poslušajte ovog četvrtka između 10 i 12 sati.
Nedavno promovirani dokumentarac o Gene Clarku, ključnom članu The Byrdsa čije su autorske skladbe popunjavale rane albume (dok se McGuinn još borio s Dylanovim obradama, a Crosby i Hillman s vlastitom sramežljivošću) nudi i nešto više – pogled na Gene Clarka kao ljudsko biće oslobođeno tereta karijere rock glazbenika. Svaka je smrt prerana, i svaki je odlazak bolan, no Clark je iza sebe ostavio pregršt uistinu vrijednog glazbenog materijala, čime je njegov život produžen praktički do vječnosti. Problem jest u tome što čak Geneovi kolege iz kultnih Byrdsa skoro do nedavno nisu priznavali te više nego očite zasluge. Srećom, stvari se mijenjaju, a dobrim će dijelom u tome pomoći i dokumentarni film oca i sina Paula i Jacka Kendalla, koji se, eto, bavi životom i djelom jednog od najnesretnijih glazbenika dvadesetog stoljeća!
19. rujna 2013. navršava se četrdeset godina od prerane smrti Grama Parsonsa, čovjeka koji je nakon brojnih tuđih polovičnih uspjeha u stapanju tradicionalnih i modernističkih glazbenih pravaca iznašao formulu za suživot, ujedinivši na koncu ne samo country i rock, već iznašavši sveopću formulu onoga što se naziva Kozmičkom Američkom Glazbom!