KLFM

Raspad Jugoslavije, pored brojnih krhotina, uključujući i one ljudske, ostavio nam je i fenomen podijeljenih gradova. Gradove koji su, koliko, toliko zadržali višenacionalnu strukturu podijeljeni su prije svega u glavama svojih stanovnika. Drugi korak je bio reći da rijeka, ili neki bulevar, ili tek poneka raskrsnica budu okarakterisane kao ta nevidljiva linija preko koje se može ali nije baš poželjno.

I to je ono što je „nama naša borba dala“. To su nam u amanet ostavili roditelji, babe, djedovi. Pristajanje na takvo neprirodno stanje značilo bi prihvatanje poraza a da se ni metak nije ispalio, a to opet, priznaćemo nije u ljudskoj prirodi. To posebno nije u prirodi mladih ljudi. Put im ipak treba osvjetliti, a to ovim postjubilarim KUPEK-om i činimo.

Bili smo u Stocu, na obilježavanju 75 godina oslobađanja grada od fašizma. U Stocu u koji se slilo oko 1500 ljudi da se pokloni onima koji su oslobađali grad. U Stocu čije je jezgro, sa akcentom na džamije, bilo u sravnjeno sa zemljom nakon sukoba devedesetih, a čiji su muški stanovnici, Bošnjaci, završavali po logorima Dretelj, Heliodrom, Gabela, a žene i djeca bili su protjerani. Nakon svega, u Stocu ipak postoji kapacitet za drukčiju politiku. Bunilo se protiv namjere rušenja spomenika “totalitarnim režimima”, odnosno spomenika/kosturnice palim borcima. Potrebno je samo osvjetliti bolje put i raširiti vidokrug.

Antifašizam danas znači, kao i uvijek, borbu. Ali definišimo prvo šta je danas fašizam. Odnos prema Romima, izbjeglicama, seksualnim manjinama, jer kao što nam je Demir Mahmutćehajić, koji je i gost u prvom dijelu KUPEK-a # 251, rekao: „Ne možeš danas biti antifašista i homofob“.

Kao profesor Baltazar, bistrili su, bistrili i izbistrili četiri ideje koje možda neće promijeniti svijet u kojem žive, a žive ga na dvije strane i čija je granica čvršća nego po bh. gradovima jer ih razdvaja i jezička barijera, ali koje govore pa čak i vrište da je dosta podijela.