Mindhunter, drugi put
“How do we get ahead of crazy if we don’t know how crazy thinks?”
Posveta Pjesniku
Kada sam bio živ, bilo je lijepo čekati četvrtak, moj najdraži dan
Slobodno lajanje nije post mortem emisija, ali još je manje emisija koja može i smije zanemariti odlazak samozatajne pjesničke gromade čiji su stihovi utjecali na generacije usamljenih duša koje su tražile pjesničku okrjepu u jednostavnom i svakodnevnom.
Napustila nas je mistična figura koja je pisala pjesme, odbijala nagrade, druga izdanja svojih knjiga i fotoaparate, samo da bi pokazala kako nastavlja živjeti kroz igru riječi koju je ostavila nama, za sobom. Osoba koja je pisala zaista je umrla, ali pjesnik djeluje življi nego ikad. Uskrsnuo je bezbroj puta samo u zadnjih nekoliko dana sa svakom podijeljenom ili pročitanom pjesmom, s čudnom tišinom koja prati one koji su ga čitali i voljeli, u prividnom izostanku vrabaca u krošnjama koje nitko nije opjevao kao on.
autor: Kristina Tešija, 22/02/2024
Vezane objave
Arhiva
Snaga nepretencioznog pisma na primjeru “Svojevrsne”
Pričamo o duhovitom i pitkom debitantskom romanu Sandre Antolić „Svojevrsna“.
