
Senka Marić: Iskorak u “male” revolucije
“Moj stav je takav da moj prostor nije ograničen, da sve što želim i što osjećam trebam da uzmem. Meni…
Slušamo 159. KUPEK, pomalo zapostavljen ali vrlo bitan KUPEK sa sjajnim gostima, autorima predstave “Doček” i autorima obrada revolucionarnih pesama NOB-a koje slušamo u živom izvođenju.
Zdravstveni problemi direktora, predsednika i glavnog i odgovornog urednika KUPEK-a uzrokovali su rupu između dva KUPEK-a. Stoga smo se odlučili da ovaj ponedeljak repriziramo 159. KUPEK emisiju, pomalo i nezasluženo zapostavljenu. Pričali smo o predstavi koja se zove „Doček“ i autorski je rad Hleb teatra u koprodukciji sa Bitef teatrom i organizacijom „Pekarna Magdalenske Mreže” iz Maribora.
Inspirisana je dramom Semjuela Beketa „Čekajući Godoa”, a u njoj se dijalozi iz Beketove drame, citati iz dela Ernsta Bloha, Eduarda Galeana , Darka Suvina i originalni tekstovi prepliću sa partizanskim i revolucionarnim pesmama nastalih pre, za vreme i nakon Drugog svetskog rata.
Pesme se izvode u novim, svežim, ponekad i iznenađujućim obradama koje ćete imati prilike da poslušate i u ovom KUPEK-u, zahvaljujući dobroj volji Jugoslava i Anastasije koji se predstavljaju i kao dvojac ANTI PROTIV.
U KUPEK-u # 159. pričali smo sa njima o motivaciji da obrade revolucionarne pesme, o odnosu prema Jugoslaviji i njenom nasleđu ali pre svega smo slušali njihova sjajna izvođenja koja će vas , ukoliko dozvolite sebi luksuz da na miru poslušate emisiju i ove pesme, možda dovesti i do suza.
A o predstavi u kompletu sa sve tekstom zadužena za priču je bila Sanja Krsmanović Tasić, koja je predstavu i režirala.
Kako je jednomesečni boravak u Mariboru bio presudan za nastanak predstave, da li publika na predstavu gleda sa simpatijama zbog nostalgije ili zbog poistovećivanja sa porukama predstave u kojoj se, između ostalog kaže, „sve je na prodaju i sve ima cenu“?
Koliko su umetnici poput družine iz Hleb teatra poslednji utopisti, koliko će im jedna ovakva predstava više zatvarati vrata, uzevši u obzir popularnost, odnosno nepopularnost teme kojom se bave, gde je u svemu tome uloga Dade Vujasinović kojoj je Sanja posvetila predstavu, esej u pokretu „O S(a)vesti“, kao i koliko u svemu tome ideali ipak nemaju cenu…
S obzirom na jednostavnu postavu predstava se bez ikakvih problema može, a rekli bi i mora, igrati i na otvorenom prostoru. I kao što rekosmo, dani su ovo godišnjica ustanaka, samim tim idealni i za pogledati ovu predstavu, ali to je u neku ruku i zamka koju valja izbeći jer „Doček“ je puno više od predstave kojom se može popuniti program obeležavanja. Teraju vas da propitujete sebe, ljude oko sebe i, na kraju, da razmislite o revolucijama koje nam svakako slede. One počinju u nama. Stoga, odvojite vreme, poslušajte ovo sjajno KUPEK izdanje i uživajte u izvođenju Jugoslava i Anastasije.
Dosta je bilo priče. Sad na preslušavanje 159. KUPEK-a, u ponedeljak, 31. 10. od 23 h jer ovo je “poslednji trag utopije i zora novog dana”
autor: dejan kozul, 31/10/2016
Arhiva
“Moj stav je takav da moj prostor nije ograničen, da sve što želim i što osjećam trebam da uzmem. Meni…
Vrednost jednog dela, bilo ono muzičko, filmsko, književno, likovno, sagledava se i van okvira u kom je nastalo. I ne…
U zemlji sedih glava, koje nužno ne znače mudrost, biti mlad je najveći greh. Posebna vrsta greha je biti mlad…
Reflektor teatar, 30. 10. slavi desetljeće postojanja. Tim povodom iz arhive slušamo emisiju o jednoj o najznačajnijoj predstavi koju su…
playlist