KLFM

Treba pod svaku cijenu izbjegavati mitove i kultove!

KLFM: Nova se zvučna slika poprilično razlikuje od onog uvriježenog stereotipa koji prosječnom slušatelju pada na pamet kad čuje ime SexA, no to nije prvi put da izvodite radikalne glazbene zaokrete. Poznato je da ste ranih osamdesetih,na samom početku karijere slovili kao izdanak avangardnijeg krila domaće post punk scene, da bi 1988., nakon dvogodišnjeg pauziranja prihvatili noise zvuk. Koliko ima istine u priči da je taj zaokret iniciran nastupom Stevea Albinija i njegovog tadašnjeg sastava Rapeman u Ljubljani?

Ratko: Sjećam se maglovito da su neki bili na tom koncertu, ja npr. nisam. Išli smo mi tada  na puno raznih koncerata… U principu, ja ne bih to Albiniju pripisao, puno više toj jednoj kamelonskoj sposobnosti upijanja boja iz okoline i upotrebljavanje istih u vlastitom smislu.

KLFM: Godine 1990. objavljujete prvi (ne računamo li raritetni koncertni zapis iz Kopra 1986.) album No Sleep Till Pussy/Fuck Piction, koji vas predstavlja u novoprigrljenom noise ruhu. To je  vrijeme kada konačno izlazite iz uvjetne anonimnosti i stječete simpatije širih krugova slušateljstva, barem onog ‘alternativnog’. Kako se tada domaća kritika postavila prema vama te kako je prihvatila vaš, da se tako izrazim, stilski obrat?

Ratko: Kao i uvijek do tada: i sa respektom, pohvalama, a i sa nerazumjevanjem, pokušavajući si stvari objasniti sa nekom od ladica. Npr. kao što je i sama noise ladica; pitanje je koliko je ta ploča uopće bila noise, mozda tek neki začetak noisea. A i vrijeme je činilo svoje. Pošto smo već toliko dugo i tvrdoglavo bili tu, trebalo nam je i odati neko priznanje. Ako nizašto drugo, a ono za izdržljivost.

KLFM: Nedugo potom odlazite u Amsterdam sa dva postavljena cilja – probojem na europskoj avangardnoj sceni, ali i stjecanjem sredstava koja bi vam omogućila snimanje novog materijala u Chicagu, pod Albinijevim producentskim tutorstvom. Nažalost, ovaj drugi nikad nije realiziran, te se 1992. vraćate u Hrvatsku i prestajete sa radom. Što je uvjetovalo takav razvoj događaja?

Ratko: O Amsterdamskoj fazi Sexe, tadašnjim planovima i ciljevima ne mogu ništa reći posto sam ja tada  Sexu vec bio napustio. Novi član, Igor France je  svirao bubnjeve u toj fazi. Jedino da ispravim: podatak da se Sexa 1992 vraća u Hrvatsku nije točan. Oni i dan danas žive u Amsterdamu. Inače što se tiče Albinija, kojeg ja na svoj način osobno cijenim, možda nije loše da se kaže kako uopće nije nedostižno napraviti snimke sa Albinijem u Chicagu ili bilo gdje drugdje u svijetu. Albini je kao neki branding i uvjeti kako se do tog štambilja moze doći su veoma pregledno izlistani na webstranici njegova studija. Tu je on veoma jasan.

KLFM: Nastup na ovogodišnjem izdanju splitskog festivala Ispod bine vaš je, koliko sam upoznat, prvi izlazak u javnost u novoj postavi. Što konkretno planirate? Je li riječ tek o privremenom projektu ili imate neke dublje planove?

Ratko: Namjerava se i dalje raditi sa DB Indošem. Meni osobno ta saradnja pričinjava veliko zadovoljstvo. U januaru 2018. se sprema rad na novom projektu koji će biti premijerno izveden u Zagrebu početkom februara.

KLFM: Za kraj, kako gledate na ne baš sjajno trenutno stanje hrvatske avangardne scene i što bi ste poručili lokalnoj publici?

Ratko: Jako površno sam upoznat sa stanjem na hrvatskoj sceni, ali imam osjećaj da je stanje isto kao i posvuda u ovom globalnom svijetu. Scene su se raspršile u izobilju informacija i konzuma. A poruka lokalnoj publici: treba pod svaku cijenu zaobići mitove i kultove.

KLFM: Zahvaljujem na ovom razgovoru i nadam se da ćemo se ponovo sresti.

Ratko: Bilo mi je zadovoljstvo i nadam se do skora, Ratko Danilović.