KLFM

Pjesme za prijatelja

I kako je Maja nekidan rekla, on je stvarno živio punim plućima, na svoj jedinstven način, ne trebate žaliti..

Ali Bili je na neki način bio tata cile ekipe, ljudi s kojima sam odrastao i odrastam još uvijek, falit će nam strašno, nevjerovatno je da ga više nema.

Od mladenačkih dana u Santa Marije, kada se od pizzerije napravilo mjesto okupljanja ljudi sličnih senzibiliteta i glazbenih preferenci, redovito se donosila nova glazba, pa preko koncerata, bezbroj njih, na Bačvicama, Summer in the movie, Furgla, pa Hey Joe, Quasimodo, uvijek je okupljao ljude oko sebe i spajao.

Bili je znao da su koncerti najbolje mjesto za provod, sve do onog zadnjeg zajedničkog, u Firenzi, Radiohead.

Ali ne samo koncerti, sve je sa Bilijem bilo drugačije, način na koji je on gledao na stvari. Odlazak na utakmice bio je siromašniji bez njega, on bi u svemu vidija nešto smišno, sudca koji zapne za travnjak, neku bedastoću na tribinama, ništa mu ne bi promaklo da se naruga i nasmije, nikad agresivno, uvik je baza bila. Pa onda njegov picigin, sa onim fintama njegovim, da te utopi, samo za var, sve za var..

I da, od njega se moglo gomilu naučit, i jesam, u ugostiteljstvu, odnosu sa ljudima, u životu, uvik glas razuma, ali i spreman za dijalog kad je u krivu.

Kad sam snimija prvi album, Bili je bija prvi kome sam ga odnija, onako na ispečenom CD-u, evo Bili snimija san album, bravo Tomane, haha.. On je volija malo žešće i nabrijanije i zna sam to..

Pa ruganje mojoj indijskoj vespi ili bušilici, naš folklor uobičajeni. Ne sićan se da smo se ikad posvađali oko ičega, nije to njegov stil baš bija..

Nikome mi nije bilo lakše pomoć ili uletit na bilo koji način, bilo šta da mu je trebalo. Drža sam da mi je to privilegij,

I bija je.

Kutane.

Viiimo se.

Ala..