Potezanje za reizdanjem kod biranja album tjedna nije očajnički potez uslijed neimaštine boljeg izbora već opet neka vrst glazbenog obaveznog štiva kojeg ne smijete preskočiti i koje svojom svježinom, 50 godina nakon prvog izdanja, i dalje plijeni ljepotom i demistificira gomilu “originalne” recentne pop glazbe.
Četvrti album hvaljenog britanskog benda slušamo zajedno ove srijede i subote.
Bon Iver u četiri godišnja doba. Zimska For Ema, proljetni Bon Iver, vibrantno ljetni 22 i na rubu jeseni, I comma I. Album službeno vani 30. kolovoza, digitalno izdanje nekoliko tjedana prije.
Album sniman u fragmentima posljednjih 7 godina te finaliziran u divljoj ljepoti kraja u kom nema palmi, hladnom škotskom sjeveru, na obalama Loch Mhor-a. Ne Loch Ness-a ali sa istom tom ljubavlju prema izumrloj, sitnovezaškoj, gitarskoj i instrumentalnoj glazbi u maniru nekih izgubljenih prog-acoustic dinosaura sa nekog prašnjavog vinila iskopanog slučajno iz te kartonske kutije daljeg rođaka iz galaksije.