KLFM

Nevjernici o vjeri na filmu

Božić je udaljen točno sedam dana, a to znači da su privatni i javni televizijski servisi pikirali za svoj zabavni program predvidljive filmske naslove. Imat ćemo tako standardno, kao i svake godine do sada, priliku vidjeti epska ostvarenja (poput Gospodara prstenova ili Harryja Pottera), obiteljske klasike (Sam u kući 1,2,3,4 …14), te brojne vjerske filmove u rasponu od onih prastarih, klasičnih, do novijih izdanja s izdašnijom produkcijom i CGI scenografijom Starog i Novog zavjeta. Takav televizijski raspored postao je tradicija koja se ni ove 2020. godine, u kojoj je sve palo u vodu, neće mijenjati.

Torinski konj u božićnom ruhu prisjeća se velikih ateističkih redatelja koji su snimili vjerske klasike. Ovog puta nećemo pričati samo o Pasoliniju, Bunuelu, Ferrari, njihovim filmovima i životnim uvjerenjima, već ćemo istražiti što je to besprijekorno u jednom Nazarinu (1959.), zašto je Vatikan proglasio Pasolinijevo Evanđelje po Mateju (1964.) najvjernijim prikazom Kristovog života i muke, te kako snimanje vjerskih klasika može služiti kao najfinija kritika crkve i loših verzija vjere s kojima su se ovi redatelji susretali tokom odrastanja.